Neprianjajuće posude i tave obložene teflonom postupno gube premaz tijekom korištenja i pranja, što bi moglo predstavljati problem tijekom pripreme jela. Međutim, teško je procijeniti koliko se plastike oslobađa.
Novo istraživanje bavi se mikroplastikom (manjom od 5 milimetara) i nanoplastikom (još milijunima puta manjom), zaključujući da bismo s vremenom mogli imati posla s velikim brojem fragmenata plastike tijekom vremena.
“To nas snažno upozorava da moramo biti pažljivi pri odabiru i korištenju posuđa za kuhanje kako bismo izbjegli kontaminaciju hrane”, kaže Youhong Tang, inženjer strojarstva i materijala sa Sveučilišta Flinders u Australiji.
U pokušaju procjene rizika, tim je koristio ono što je poznato kao Ramanova tehnika snimanja za proučavanje mikroplastike i nanoplastike na teflonskom premazu na molekularnoj razini putem raspršenja fotona. Također su primijenili prilagođene algoritme kako bi izračunali koliko bi se ovog premaza moglo odlijepiti i naći put do hrane.
Istraživači su izrezali posuđe obloženo teflonom na male komadiće i, kako bi simulirali proces kuhanja (ali ovaj put bez hrane, vode ili ulja), koristili kuhače od različitih materijala (nehrđajući čelik, vuna, plastika i drvo) po posuđu.
Puknuti premaz mogao bi uzrokovati oslobađanje čak 2,3 milijuna sitnih čestica tijekom pripreme obroka, prema brojkama – to se temelji na 30 sekundi kuhanja ako je kuhačom oštećena teflonska površina.
Dodatna zabrinutost je da je teflon (ili politetrafluoroetilen) u obitelji onoga što je poznato kao ‘vječne kemikalije’ koje ostaju u okolišu: per- i polifluoroalkilne tvari (PFAS) koje se povezuju s raznim zdravstvenim problemima.
“S obzirom na činjenicu da PFAS predstavlja veliku zabrinutost, te teflonske mikročestice u našoj hrani mogle bi predstavljati zdravstveni problem”, kaže Cheng Fang, znanstvenik za materijale sa Sveučilišta Newcastle u Australiji.
Iako još uvijek postoje pitanja o tome koliko bi ovo oslobađanje mikroplastike i nanoplastike moglo biti uobičajeno i opasno, istraživači pozivaju na daljnje istraživanje mogućih učinaka kontaminacije tijekom kuhanja.
Moguće je da bi starije posude i tave trebalo izbaciti iz upotrebe nakon određenog vremena ili da bi se teflonske prevlake mogle učiniti otpornijima na trošenje i habanje kroz koje prolaze tijekom pranja i korištenja.
Unatoč impresivnom radu, istraživački tim priznaje poteškoće u mjerenju i procjeni plastičnih čestica u ovakvim mikroskopskim veličinama. Ovo područje bi se potencijalno moglo poboljšati u budućnosti.
“Preporučuje se više istraživanja za procjenu rizika teflonske mikroplastike i nanoplastike, s obzirom na to da je teflon član obitelji PFAS-a”, kaže Tang.
Istraživanje je objavljeno u časopisu Science of The Total Environment, piše N1.
