Razmaženim djetetom smatramo ono koje se ponaša kao da se cijeli svijet vrti oko njega, naviknuto je dobiti sve što poželi, a ako mu se želja ne ispuni, slijede ispadi bijesa. Takvo dijete pokazuje malo ili nimalo zahvalnosti i očekuje da mu svi ugađaju, ne nudeći ništa zauzvrat.
Iako neki stručnjaci za roditeljstvo izbjegavaju izraz "razmažen" jer sugerira da je dijete "uništeno" te umjesto toga koriste pojam "povlašteno", fokusirajući se na negativno ponašanje, a ne na djetetov karakter, suština ostaje ista, piše HuffPost, prenosi Index.
.png)
Prema riječima Amy McCready, osnivačice platforme Positive Parenting Solutions, primjeri povlaštenog ponašanja mogu uključivati "očekivanje da će se stvari raditi za njih, poput kućanskih poslova, ili da će im se nepotrebno dodjeljivati nagrade, poput dobivanja slatkiša za kušanje jednog zalogaja brokule ili plaćanja za pisanje domaće zadaće."
"Povlaštena djeca također mogu vjerovati da su centar svemira i da se pravila ne odnose na njih", rekla je McCready. "Obično dobiju što žele i ne pokazuju zahvalnost."
Nitko se ne rađa razmažen
Naravno, sva djeca povremeno imaju loše dane, stoga je, kako kaže McCready, "važno razlikovati je li vaše dijete samo imalo težak dan ili dosljedno pokazuje 'razmaženo' ponašanje."
Stručnjakinja za roditeljstvo Traci Baxley ističe kako se u svom radu više fokusira na navike i pristup roditelja nego na ponašanje djeteta. Roditelji rijetko namjerno odgajaju razmaženo dijete, no to se ipak može dogoditi iz više razloga.
"Roditelji se pojavljuju koristeći ograničene alate kojima su poučeni, ili pokušavaju nadoknaditi nedostatke iz vlastitog djetinjstva", objasnila je Baxley. "Roditelji su prije svega ljudi, s proživljenim iskustvima i mogućim traumama iz prošlosti koje se manifestiraju kao strah, zaštita i pogrešna, ali dobronamjerna, ljubav."
Važno je razjasniti jednu stvar: razmaziti dijete nema nikakve veze s "prekomjernim voljenjem", naglašava Aliza Pressman, suosnivačica Centra za roditeljstvo Mount Sinai. "Nikada nema granice koliko ljubavi imate i pokazujete djeci", rekla je. "To ne pridonosi tom osjećaju povlaštenosti."
Problem nastaje ako je vaš način pokazivanja ljubavi "udovoljavanje svakoj njihovoj želji i potrebi bez učenja da postoje granice, i da mogu sami raditi i težiti stvarima", objašnjava McCready. Tada je vjerojatnije da će djeca postati povlaštena.
Dobra vijest je da se nijedno dijete ne rađa "razmaženo" - to je naučeno ponašanje, kaže Baxley. To znači da roditelji mogu pomoći djeci da postanu manje povlaštena promjenom vlastitog pristupa. Stručnjaci donose nekoliko ključnih savjeta.
Krenite od sebe
Odvojite vrijeme i razmislite zašto donosite određene roditeljske odluke. Zapitajte se: "Zašto osjećam potrebu previše kupovati svom djetetu? Zašto mi je teško reći ne? Kako se osjećam nakon što pristanem na nešto iako sam zapravo htjela odbiti?" savjetuje Baxley.
"Vidite što vam se javi. Provjerite možete li nešto iz prošlosti povezati sa svojim trenutnim roditeljskim praksama i poduzmite male, namjerne korake prema promjeni." Budite svjesni da ovakvo preispitivanje može biti teško jer može probuditi bolna sjećanja iz vlastitog djetinjstva i ponekad zahtijeva stručnu podršku.
Potaknite samostalnost
"To znači ne raditi za svoje dijete ono što ono već može učiniti samo, voditi ga i poticati da radi ono što gotovo može, te ga učiti i modelirati stvari za koje još nije spremno", rekla je Pressman. Primjeri uključuju svakodnevne radnje poput oblačenja, vezanja cipela ili pripreme jednostavnog obroka.
Postavite jasne i dosljedne granice
Možda mrzite postavljati granice ili govoriti "ne" jer je iscrpljujuće gledati djetetov ispad bijesa. Ali djeca žele i trebaju dosljedne granice, ističe Baxley. Ipak, opirat će se - "i to snažno ako nisu navikla na granice od svojih roditelja", dodala je.
"Tijekom njihovih slomova ili nedostatka emocionalne regulacije, priznajte osjećaje umjesto da nagrađujete ispad bijesa ili negativno ponašanje." To možete učiniti rečenicama poput: "Vidim da si razočaran što danas nisi mogao dobiti tu igračku" ili "Znam da te ljuti što ti nije dopušteno prespavati kod prijatelja." Time pokazujete empatiju, ali i dalje provodite postavljene granice.
Dajte im kućanske odgovornosti
Kada je dijete naviklo da mu se ugađa, nije ga lako navesti da ispuni nova očekivanja. McCready savjetuje korištenje takozvanih "kada-onda" rutina. "Rutinu 'kada-onda' možete koristiti za bilo što, od obavljanja kućanskih poslova - 'Kada se pas prošeta, onda možeš vidjeti prijatelja' - do odlaska na spavanje - 'Kada opereš zube i obučeš pidžamu, onda možemo čitati tvoju knjigu.'" Pritom je važno da "onda" dio budu uobičajene aktivnosti, a ne posebne nagrade.
Izbacite nagrade za svakodnevne zadatke
Nagrađivanje djece novcem, poslasticama ili igračkama kako bi obavila domaću zadaću ili oprala zube može djelovati kratkoročno, "ali u stvarnom životu, nagrade za osnovne zadatke su rijetke ili nepostojeće", kaže McCready. "Zato je važno njegovati dugoročnu motivaciju - sposobnost za naporan rad i samoostvarenje - i koristi koje proizlaze samo iz tog napora."
Ne spašavajte ih od svake pogreške
Roditelji često imaju potrebu uskočiti i popraviti stvari. Međutim, u redu je, pa čak i poželjno, dopustiti djeci da pogriješe i iskuse posljedice svojih postupaka. "Ako dijete nije dobilo ulogu u predstavi ili nije izabrano za nogometnu momčad, podržite ga kroz njegove izazovne osjećaje, ali nemojte nuditi razgovor s trenerom i mijenjanje situacije", rekla je Pressman. "Ako zaborave domaću zadaću, dopustite im da iskuse nelagodu priznavanja toga umjesto da vi to objašnjavate učitelju." To pomaže djeci da nauče nositi se s razočaranjem i krenuti naprijed.
Prihvatite da će se ponekad ljutiti na vas
Neizbježno je da će se vaše dijete ponekad ljutiti na vas ili biti razočarano. Možda će čak reći da vas ne voli. No, roditeljstvo se ne svodi na to da budete popularni, ističe Baxley. "Ne dopustite da njihovo ponašanje i riječi određuju vrijednosti i granice vaše obitelji", rekla je.
"Kao dio dječjeg razvoja, od malog djeteta do tinejdžera, oni testiraju moć korištenja svog glasa." Dajte djetetu prostor da izrazi svoje osjećaje, ali nemojte popuštati. Slušajte pažljivo i s ljubavlju kako bi znalo da su njegov glas i mišljenje važni, ali ostanite dosljedni svojim vrijednostima.
Njegujte zajedništvo i timski rad
Povlaštena djeca često teško razmišljaju o potrebama drugih. Uključivanje u kućanske poslove ili volontiranje u zajednici može im pomoći da preusmjere fokus s "ja, ja, ja" na "mi, mi, mi." "Kada sudjelujemo u djelima dobrote, doživljavamo osjećaj radosti", rekla je Baxley. "Svaki put kada naša djeca dobiju priliku učiniti nešto za druge, gradimo te navike dobrote."
Izbjegavajte posramljivanje
Posramljivanje djeteta zbog njegovog povlaštenog ponašanja neće biti produktivno. "Sramoćenje ne pomaže djeci da se odviknu od razmaženosti", rekla je Pressman. "Izbjegavajte reći: 'Razmažen si jer...' Umjesto toga, usredotočite se na pomaganje djeci da shvate da njihovo ponašanje možda treba malo doraditi, ali da je osoba kakva jesu netko koga volite bezuvjetno."
