Večeras, 14. ožujka, u osam sati, u Domu mladih otvorit će se umjetnička izložba Gorana Radoševića koja će trajati sve do 21. ožujka. U isto vrijeme 19. ožujka predstavit će se i Goranova umjetnička knjiga, a imat ćete i priliku razgovarati s njime te ga pitati sve što vas zanima.
Uz dopuštenje umjetnika prenosimo informacije o njemu i njegovu radu s Facebook događaja.
O AUTORU:
Goran Radošević rođen je 1988. godine u Splitu. Završio je preddiplomski studij vizualnih komunikacija pri Umjetničkoj akademiji u Splitu 2012. i diplomski studij animiranog filma pri Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2016. godine. Sudjelovao je na brojnim izložbama i filmskim festivalima kao što su "II-VI. Bijenale hrvatske ilustracije", "DVK 07-12", "Dan-D", "Salon mladih - program Venientes", "ZGRAF 12", "Svjetski festival animiranog filma Animafest", "Revija hrvatskog filmskog stvaralaštva", "Međunarodni festival animiranog filma NAFF", "Međunarodni festival animiranog filma Konstantinov", "Tuzla Film Festival", "Unseen mini film festival", "Animocije", "Animation goes MSU!", "Festival animiranog filma Imaginaria" itd. Autor je ilustracije, špice i teasera "27. Animafesta". Sudjelovao je na više studentskih radionica, te održao nekoliko radionica za djecu i mlade (npr. "Dizajnerska početnica"). Živi i radi u Splitu kao nezavisni ilustrator i animator.
O RADU:
Interdisciplinarni projekt autora Gorana Radoševića sastoji se od tri dijela, serije od 10 ilustracija splitskih modernističkih objekata (1) te proznog komentara i pseudo-stručnog opisa za svaku od ilustracija, objedinjenih u umjetničkoj knjizi naziva "Metastatika" (2). Već u nazivu izložbe autor nam daje naslutiti važnost odnosa promjene i postojanosti te nas u kombinaciji s pogledom na ilustracije navodi kako nije riječ o radovima koji se primarno bave kritikom ili pohvalom, već prikazuju osoban odnos autora spram odabranih lokacija, impresiju i sjećanja. Arhitektura predstavlja odnose moći, društvenog i kulturnog poretka, interakcije, identiteta i memorije. Naš dom, naše okruženje, postaje dio našeg identiteta.
Modernistička arhitektura u kontekstu Splita nas većinom asocira na nešto masivno, betonsko, razrušeno, opasno, prazno, a s druge strane evocira urednost nekog prošlog doba za koje se činilo da posjeduje strukturu, pravila, red, radna mjesta, proizvodnju, zabavu, urbanističku logiku i promišljenost. Na koji nas način takav prostor promijenjenog ili nepostojećeg sadržaja i svrhe oblikuje te kako se poistovjećujemo s takvim prostorima?
Je li splitska arhitektura preslika "splitskog stanja uma"?
Autor na arhitekturu gleda kao na organsku, živu formu koja je u suživotu s čovjekom, a kojoj pridodaje scenografski karakter uz vizualiziranje njenog novog života. Prikazuje priču o vremenu i prolaznosti, patini koja nagriza, planovima koji nadograđuju ili nagrđuju prostor, bojaju, mijenjaju i prenose najrazličitije doživljaje i iskustva korisnika i sugrađana.
Proces izrade ilustracije nalikuje na pravo zidanje, izgradnju zamišljene, osobne scenografije s realnim ishodištem.
(3) To ishodište je već sada uglavnom u izmijenjenom stanju, ali nastavlja živjeti na ovaj ili onaj način u splitskom urbanom tkivu. Arhitektonske objekte Radošević zabilježava fotografijom, uvodi ih u kompjuterski prostor gdje ih ne obrađuje kao takve već gradi i oblikuje ispočetka - u programima za 3D modeliranje, a onda ih 2D digitalnim tehnikama dovršava do konačne ilustracije. Zatim ih printa u forme plakata - otvorene za čitanje/interpretaciju s određenom scenom i pričom. Prikazi su to arhitekture koja je evoluirala u nepredviđenom, najčešće degradirajućem smjeru za koji nije izvorno predviđena. S dozom humora, cinizma i ironije prikazuje scene iz života koje potkrepljuje proznim tekstovima. Tekstovi su osobni izraz pojedinca, humoristični komentar, mogućnost događaja ili pak crtica iz života i svakodnevnice. Kao kontrast proznim tekstovima prilaže i tekstove o zanimljivim činjenicama i anegdotama vezanima za pojedinu lokaciju ili objekt.
Frank Lloyd Wright formulirao je mentalni zadatak arhitekture sljedećim riječima: "Ono što je danas najviše potrebno u arhitekturi je upravo ono što je najpotrebnije u životu - Integritet."
(4) Svi tražimo prostor slobode, prostor grada koji će biti naš, u kojem ćemo se osjećati kao kod kuće, čije ćemo kutke poznavati kao vlastiti džep i u kojem ćemo graditi nove priče. Sve je to moguće i u gradu poput Splita koji se trenutačno većim dijelom može pohvaliti samo urbanističkim i komunalnim neredom, ali u kojem još uvijek nalazimo tinjajuću pobunu, splitski "dišpet" pa i kroz (crni) humor u tekstu i autoironiju u ilustracijama Radoševića.
(1) Brojčano najzastupljenija u Splitu, modernistička arhitektura svojim dominantnim prisustvom svjedoči periodu naglog ekonomskog, društvenog i infrastrukturnog napretka grada u drugoj polovici XX. stoljeća. Određeni objekti građeni za različite potrebe i događaje tako predstavljaju neka od značajnijih arhitektonskih ostvarenja u Hrvatskoj. Promjenom društvenog uređenja i kraha gradske ekonomije krajem XX. stoljeća, splitski urbanizam i njegova promišljena arhitektura naglo nestaju u kontekstualnom razmišljanju arhitekata, a djelomično dovršeni kvartovi i kompleksi ostaju kao monolitni svjedoci u prostoru. Mnogi objekti nastavljaju egzistirati u svojoj izvornoj namjeni (stambena arhitektura), a drugi unatoč svom značaju u lokalnom kontekstu gube svrhovitost (poslovna, industrijska i sportska arhitektura) te se svode na kompromis dominirajućih trendova. (Goran Radošević)
(2) Izraz "meta" koristi se u "gamerskom" svijetu, a znači konstantnu promjenu funkcije, reda, stanja, preokret, funkcioniranje van pravila ili pod utjecajem vanjskih faktora dok "statika" označava pojam iz građevine/mehanike, a upućuje na ravnotežu, postojanost, čvrstoću i stabilnost.
(3) Ilustracije objekata / lokacija: Koteks, Spomenik palom pomorcu, Dalma, Dalmacijavino, bazeni Poljud, Papandopulova ulica, disco Titanic, Krstarica, stadion Poljud, apartmanizirana stambena zgrada, Dom mladih
(4) Juhani Pallasmaa - The Eyes of the Skin, Arhitecture and the senses, 72 str.
