Pronaći stan u željenom kvartu u Splitu i kupiti ga po povoljnoj (možda da kažemo normalnoj) cijeni, ravno je nemogućoj misiji. Sve je posljednjih godinu – dvije otišlo u nebo. Cijene hrane, režija, goriva, stanarine, nastavi niz… Jedino se plaće nisu uskladile s podizanjem cijena. Pardon, kako kome. Oni sretnici zaposleni u državnim službama uskoro će osjetiti na svom kućnom budžetu povećanje plaće, no oni zaposleni kod privatnika – teško. Ako im se i poveća plaća, daleko je to od onoga što dobivaju ovi iz gore spomenute skupine.
Uglavnom, stanovi koji su se prije godinu, dvije, tri iznajmljivali za 300 eura sada su 500, oni koji su bili 500, sada su 700 i više. I to bez da se u njih ulagalo. Čast iznimkama, no mnogo je stanova s uređenjem iz 80-ih godina prošlog stoljeća pa sad – uzmi ili ostavi. Tržište je takvo da svaka roba nađe svoga kupca.
Jednako kao što su cijene najma skočile, jednakim tempom išle su i cijene kvadrata. U nebo. Pa se tako danas nešto kupljeno pred sedam ili osam godina za 2.000 eura po kvadratu može prodati za 5 ili 6.000 eura. Da, da, dalo bi se dobro zaraditi, no svakako se za te novce više ne može kupiti stan jednake veličine.
Ako ste i našli stan, potreban je samo jedan mali detalj – kredit. Mnogi se vode time da je bolje otplaćivati nešto do kraja života pa će to jednog dana naslijediti djeca, negoli plaćati nekome podstanarstvo. Jedini je problem – dobiti kredit. Nisu u pitanju mali iznosi. Evo računajte da vam treba 60 kvadrata pa kad to pomnožite sa recimo 5.000 eura po kvadratu, jednostavnom računicom doći ćete do iznosa od 300.000 eura, još ako je stan uređen prije jedno 40 godina i otada se na njemu nije ništa mijenjalo, cifra se itekako penje. Računajte nove zatvore, instalacije, pločice, namještaj,… Jel imate osjećaj da je veća vjerojatnost da će vam Djed Božićnjak ispod bora ostaviti pravog pravcatog jednoroga negoli da ćete se useliti u svoj vlastiti stan?! Čini se tako.
Prosječne cijene kvadrata
Usporedili smo prosječne cijene kvadrata stanova u Splitu. Prema podacima koje smo dobili sa Njuškala raspon traženih cijena se kreće od dvije tisuće i nešto eura na Lovrincu do čak 7.300 eura na Zenti. Da, dobro ste pročitali, centar grada nije najskuplji. Tamo je prosječna tražena cijena kvadrata 5.726 eura. Iznad 5.000 eura su i Bačvice (5.470 eura), Duilovo (5.600 eura), Križine (6.000), Lučac (5.835 eura), Manuš (5.119 eura), Marjan (5.015 eura), Meje (5.325 eura), Radunica (5.483 eura), Zvončac (5.053 eura), Poljud (5.467 eura), Varoš (5.232 eura).
Nešto su niže cijene na Blatinama (4.290 eura), Bolu (4.365 eura), u kvartu Dobri (4.753 eura), na Firulama (4.708 eura), na Gripama (4.881 eura), na Lokvama (4.902 eura), na Lovretu (4.607 eura). I Mejaši i Pazdigrad se mogu pohvaliti s cijenom po kvadratu između 4 i 5 tisuća eura, na Plokitama i Ravnim njivama potrebno je izdvojiti u prosjeku nešto više od 4.000 eura po metru kvadratnom.
Skalice, Smdrečac, Spinut, Split 3, Trstenik i Žnjan također spadaju u kvartove gdje je u prosjeku kvadrat stana skuplji od 4.000 eura.
Za kvadrat stana na Brdima treba izdvojiti u prosjeku 3.275 eura, na Brodarici gotovo 4.000 eura, na Dragovodama nešto više od 3.500 eura, na Kili 3.070 eura, na Kmanu i Kocunaru oko 3.500 eura. Za Mertojak se traži nešto manje od 4.000 eura, za Sirobuju oko 3.500 eura, a za Pujanke 3.322 eura po kvadratu. I Sućidar je tu negdje u rangu s Pujankama. Šine su nešto skuplje, dok cijena na Visokoj gotovo doseže 4.000 eura.
Lovrinac, Stinice i Škrape spadaju u najjeftinije kvartove. Za Lovrinac vam treba u prosjeku 2.308 eura po kvadratu, za Stinice 2.917 te za Škrape 2.803 eura.
Cijene kvadrata prije pet godina
E sad kad smo utvrdili koliko košta cijena stana u svakom pojedinom kvartu, usporedit ćemo to sa 2019. godinom. Tada su Meje bile najskuplje sa 3.706 eura po kvadratu. Stan u centru Splita koštao je 3.500 eura po kvadratu. 2019. godine najjeftiniji je bio Kman sa nešto više od 2.000 eura po metru kvadratnom, dok se za 3.000 eura moglo naći stanove na Bačvicama, Žnjanu, Lučcu, Firulama i Marjanu.
U skupinu kvartova kojima se prosječna cijena kretala od 2.000 do 3.000 eura bile su Pujanke, Spinut, Manuš, Mertojak, Bol, Sućidar, Trstenik, Varoš, Lokve, Gripe, Plokite, Split 3, Visoka i Mejaši.
„U fazi smo potrage i još ne znamo šta će bit. To je jedna bespoštedna borba, a u toj borbi dobro prolaze oni koji imaju neku zaleđinu ili koji mogu. Oni koji rade i koji će se pokušat skrasit uz pomoć svoga rada – to počinje biti nemoguća misija. Jednostavno nešto nezamislivo. Evo danas sam našla stan na oglasu u centru grada – 64 kvadrata koštaju 350.000 eura“, kaže nam Splićanka koja već neko vrijeme pokušava riješiti svoje stambeno pitanje.
"Sve vam pada u vodu"
Kaže nam sugovornica da je stan inače u dobrom stanju i da možda ne bi trebalo u njega „ulupati“ još brdo para.
„Sve to skupa nije rezultat samo turizma i inflacije. Sad recimo u Splitu stan za najam ne možete naći ispod 650 eura, zahvaljujući IT nomadima i Ukrajincima. Ide to i do 1.000 eura. Ako će meni netko naplatit 700 eura podstanarstvo – može, ali da je tip top uređeno, da ti svaki put kad otvoriš vrata svoga doma dobivaš vrijednost onoga što si platio“, kaže nam dalje sugovornica.
Pojasnila nam je i kako sve funkcionira prilikom podizanja kredita.
"Ako si prisiljen plaćat 700 eura najam, a s druge strane rata ovisi o sposobnosti, godinama,…i iznosi od 850 do 1.000 eura. Neka je i 850 eura i svaki čovik će radije plaćat ratu kredita negoli najam. Ideš u banku, recimo da si kreditno sposoban i tražiš kredit. Baza je u tome šta banka nakon toga ide procijeniti tu nekretninu koju vi želite kupiti i redovito je procjenjuje na manje nego šta procjenjuje onaj koji prodaje. Ako ste platili stan 250.000 eura, banka dođe i procijeni ga na 200.000 i onda vam daju 85 posto vrijednosti od svoje procijenjene vrijednosti. To znači da vam banka daje 170.000 eura. Vi jednostavno morate imat svoga kapitala još 80.000 eura. Ako ga nemate, sve vam pada u vodu i vi ćete do kraja života bit podstanari. Kupiti stan jedino uz pomoć banke – nekad bilo, sad se spominjalo“, kaže nam sugovornica.
Kaže nam i da su veliki problem i megalomanski zahtjevi vlasnika.
„Došli smo do toga da su se svi megalomanski počeli ponašat, ne znam kako netko može spavat mirno znajući da je nekoga ogulio do kože za rupu. Mi ne dobivamo vrijednost za novac koji dajemo, ali nemaš izbora“, kaže nam za kraj sugovornica.
