Carlo Acutis, mladi Talijan rođen u Engleskoj, poznat po svojoj ljubavi prema vjeri i tehnologiji, bit će proglašen svecem krajem travnja, čime će postati prvi svetac Katoličke crkve iz generacije milenijalaca. Ova kanonizacija podiže ga među najpoznatije svece poput sv. Franje Asiškog i Majke Tereze.
Ovaj tinejdžer uskoro postaje prvi svetac milenijalac: 15-godišnjaku su pripisana dva čuda
Rođen 1991. godine, Acutis je od malih nogu pokazivao interes za informatiku. Samostalno je učio računalno programiranje i stvorio nekoliko internetskih stranica za svoju župu, ali i širu Katoličku zajednicu. Njegov život je prerano prekinut 2006. kada je, u dobi od samo 15 godina, preminuo od leukemije.
Mario Nepo Kuzmanić: "Ovim nipošto ne želim tvrditi da je blaženik Carlo srodnik splitske obitelji, ali..."
Ugledni antroponimičar i stručnjak za rodoslovlje splitskih obitelji, 83-godišnji Mario Nepo Kuzmanić, donosi intrigantnu priču u kojoj povijest prezimena postaje most između svetosti i lokalne prošlosti. Vođen znanstvenom znatiželjom i ljubavlju prema splitskim obiteljima i njihovim korijenima, Kuzmanić istražuje moguće, iako vrlo tanko, srodstvo između blaženog Carla Acutisa i jedne povijesne splitske loze. Premda ne tvrdi izravnu povezanost, autor nudi zanimljive povijesne tragove koji pozivaju na dublje istraživanje.
Carlo Acutis, rođen u Londonu 1991., a preminuo u Monzi 2006., sin Andree Acutisa i Antonije Salzano, talijanski je blaženik (beatificiran 2020.) koji bi, prema izjavi pape Franje trebao biti proglašen svecem. Prezime Acutis pripada skupini nadimačkih prezimena talijanskog, odnosno latinskog korijena, sa značenjem: oštar, šiljat, nagao, žestok, a u prenesenom smislu i oštrouman. Ono što me potiče na ovaj napis jest postojanje obitelji istoga prezimena u Splitu. Ovim nipošto ne želim tvrditi da je blaženik Carlo srodnik splitske obitelji, ali smatram da bi to bilo vrijedno istražiti, makar postojala i vrlo mala mogućnost takvog srodstva.
Rodonačelnik splitske obitelji bio je paron Bartul Žestoković, rođen oko 1593., a preminuo 1658. godine, o čemu detaljno pišem u svojoj knjizi Splitski građani: Prezime i etnos (str. 155). Njegovi će potomci, po običaju vremena, talijanizirati prezime (slično kao Vukoslavić u Lupusignoli) i izumrijeti u Splitu 1758. godine. Bitno je, međutim, istaknuti da Bartulov drugi sin Ante i njegova supruga Doroteja Valota (vjenčani 1677. godine) nisu umrli u Splitu te su mogli ostvariti kontinuitet negdje drugdje, pa i u Italiji. Kontinuiranom analizom blaženikovih predaka i pronalaskom Ante i Doroteje oko 1700. godine mogla bi se potvrditi ova doista vrlo mala mogućnost. Ako prezime Acutis nije rasprostranjeno, ta bi mogućnost bila i nešto veća.
Želim istaknuti da sam u svom djelovanju nebrojeno puta konstatirao kako isto prezime, čak i na bliskim lokalitetima, ne znači nužno i isti rod. Ipak, smatram da bi i vrlo mala mogućnost međusobnog srodstva bila vrijedna istraživanja.
