Ja sam ona koju nisam objedinjuje tri jednočinke kojima su narativne linije, motivi pa i zapleti povezani glavnim ženskim likovima.
Drame su strukturno i žanrovski formalno-dramaturški odvojene cjeline, no ipak su povezane upravo ženskim likovima. One, žene koje nisu, imaju slobodu čak šetati komadima svojih supatnica.
Prva je Hrvatska Lolita, druga Porno film, a treća Žena djevojčica. Predstava progovara o trima generacijama žena: u prvome dijelu o mladoj ženi na pragu života opterećenoj obiteljskim nasljeđem, u drugome o zreloj osobi (koju otjelovljuju čak tri žene u jednoj) u poslovnom, umjetničkom okruženju i treću ženu pronalazimo u dobi od 65 godina u trenutku rekapitulacije vlastitoga života i bijega u glazbu koja donosi mir. Svaka od tih žena ima svoj problem, svoju priču, svoj način borbe sa životom, prokazujući okruženje u kojem žive kao i dalje dominantno muško društvo. No ni muški protagonisti ne prolaze olako. Njima je ostavljen izbor: svojim izborom ili odustaju od vlastite savjesti koja umjesto posljednje instance postaje tek polaznom ili biraju biti monstrumi. A mahom biraju to drugo. Oni su dio licemjerne zajednice kojoj pripadaju, u kojoj egzistiraju po uvriježenoj uvrnutoj logici stvari, onoj na čija su nepisana pravila usmjereni, navikli da se ljudska priroda izobličuje kad se nađe u raskoraku savjest i gubitak. Utopiju kojoj bi se trebali utjecati zamjenjuje novac, nedostatak ljubavi ili pak narcisoidna sebeljubivost.
Humor ove predstave namjerno luta žanrovski od komedije, crnohumornih i grotesknih elemenata sve do tragikomedije čak i melodrame. Neobveznost prema očekivanom, neočekivane i brze izmjene elemenata pojedinih žanrova dopuštaju nam provokativnu kontaminaciju očekivanih raspleta. Tim se oruđem podcrtavaju karakteri, ogoljuju mentaliteti. Izaziva smijeh kojim se rugamo sebi samima gledajući pred sobom tu jadnu procesiju likova koja prolazi kalvariju koja se zove život.
U predstavi igraju: Anđela Ramljak, Maro Martinović, Barbara Prpić, Milivoj Beader, Doris Šarić Kukuljica, Hrvojka Begović, Filip Nola, Lucija Šerbedžija, Frano Mašković, Ugo Korani, Urša Raukar, Zoran Čubrilo, Dado Ćosić i Katarina Bistrović Darvaš.
Dramaturginja predstave je Željka Udovičić Pleština, scenograf Miljenko Sekulić, kostimografkinja Marita Ćopo, autori glazbe su Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, ideja i realizacija videa djelo je Ivana Marušića Klifa, oblikovatelj svjetla je Aleksandar Čavlek, asistent scenografa Antun Sekulić, suradnica za pokret Anja Đurinović.
