Naš najudaljeniji naseljeni otok Lastovo teritorijalno se prostire na jedva 50 km2. Tijekom prošlosti, njegove su uvale bile sigurne luke, a ljudi su živjeli u ribarskim kamenim barakama.
Tek prije 50-ak godina počelo se graditi u valama radi turizma. Stanovništvo je od tada disperzirano na manja mjesta: Lastovo, Uble i Skrivenu Luku, a od 1991. službeno se bilježe i mjesta Pasadur i Zaklopatica.
Lastovski statut i izgradnja Ubla
Na javnom zboru u Lastovu 10. siječnja 1310. donesen je ˝Lastovski statut˝ koji predstavlja knjigu uredbi i običaja skupštine i općine otoka Lastova. Knjiga započinje zakletvom Dubrovačke komune da će poštivati sve drevne običaje otočana koji su se dragovoljno predali komuni. Skup od 30 odredbi koje je sadržavao prvi oblik Statuta, jasno opisuje radne i društvene odnose unutar otočne zajednice, piše Turistička zajednica Lastovo. Zanimljivo, jedan od tih običaja, kako nam kažu mještani, je i da nitko tko nije s Lastova nije imao pravo kupiti zemlju, pa sve i da se na Lastovo oženi.
Nekadašnje selo, a današnje mjesto Lastovo prvo je dovršeno naselje i nalazi se u unutrašnjosti otoka. Tako je pozicionirano u prošlosti prvenstveno zbog zaštite od napada s pučine, nema rivu niti trajektno pristanište što mnogim kontinentalcima zvuči pomalo čudno, pa se pitaju: "Lastovo je otok, a nema pristanište?", i ništa im više nije jasno.
Nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije 1918., dijelovi hrvatskog Jadrana - pojedini gradovi poput Rijeke i Zadra, cijela Istra i neki otoci, među kojima i Lastovo - pripali su Italiji koja je tijekom daljnjih 25 godina okupacijske uprave nastojala 'reromanizirati' zatečeno etničko i kulturno okružju, no istodobno i gospodarski, prometno te infrastrukturno oživjeti i unaprijediti zapuštene rubne prostor, poput otoka Lastova.
Tijekom talijanske okupacije u uvali Uble je 1931. izgrađena moderna tvornica sardina čiji je rad na Lastovu trebao zaustaviti iseljavanje i depopulacijski trend. Prvih 80-ak doseljenika bili su Istrani koji su poslani na rad pri izgradnji tvornice s ciljem da ostanu raditi u tvornici i nakon dovršetka gradnje.
Nakon što je tvornica ribe izgrađena, a uvidjevši da malo ribarstvo Lastovaca ne može osigurati dovoljnu količinu ribe, Uble su nastale u sklopu Mussolinijeva projekta urbanizacije provincija s idejom gospodarskog uzdizanja kao naš prvi primjer malog 'industrijskog grada'. Naselje je nazvano San Pietro, kasnije preimenovano u Luigi Razza, pa tek onda u Uble, što označava cjedila ili izvore, jer su Uble donedavno imale tri stalna izvora boćate vode po čemu i dobivaju ime. Bilo je to drugo naselje na Lastovu, nakon Lastova.
Gotovo sto godina nakon izgradnje, mještani još uvijek raspravljaju o razlozima nastanka Ubla
Danas, kao središte naselja Uble i dalje ponosno stoji crkvica sv. Petra koja je tada bila trg i središte iz kojega su se granale dvije ulice, svaka s jedne strane, zajedno s jednokatnim stambenim kućama s vrtom čineći ovo malo mjesto koje je bilo jedina prava luka na Lastovu.
Tijekom izgradnje mjesta, čak su se i stanovnicima naselja Lastovo nudili bolji uvjeti za prelazak i život u Ublima - suvremeni životni standard i besplatne moderne stambene kuće.
Tada je prvo izgrađen trg s javnim zgradama, a zatim, u samo 90 dana izgrađene su i stambene kuće. Radnici su bili Istrani koji su gradili tvornicu i nešto mobiliziranog lokalnog stanovništva iz sela Lastova. Talijana gotovo da i nije bilo.
No, gotovo sto godina nakon izgradnje, mještani još uvijek raspravljaju o razlozima nastanka Ubla.
"Tvornica ribe bila je na mjestu današnjeg igrališta. A zašto je izgrađena, pa moguće da su htjeli promijeniti strukturu stanovništva dovođenjem Talijana. Ali to baš i nije išlo. Iako su htjeli talijanizirati Lastovo, neki od njih su postali Lastovci, a mi nismo postali Talijani. No, kapitulacijom Italije 1943. odlaze", priča nam mještanin koji je po ocu Lastovac, a po majci Kanađanin i dodaje:
"Od 1969. se odlazilo s otoka u potrazi za poslom legalno, a prije toga je radno sposobno muško stanovništvo bježeći odlazilo. Tako je i moj otac pobjegao veslajući u Italiju".
Hoće li nekadašnji hotel postati dom za starije i nemoćne?
U ulici Marka Marulića nalazi se nekadašnji hotel Sirena. Par minuta hoda od trajektnog pristaništa u Ublima, par minuta šetnje po svježem zraku, kroz zelenilo i na 20-tak metara od mjesne crkvice sv. Petra u koju i danas stanovnici iz cijeloga Lastova dolaze nedjeljom na prvu jutarnju misu, smjestio se ovaj kompleks.
Nekada hotel, a sada samo ono što je od njega ostalo, ono što priroda još nije 'progutala'. A hoće, ako se uskoro ne krene u obnovu. Zanimljivo, do rata je Sirena bila dom Jugoslavenskoj narodnoj armiji (JNA).
"Hotel Sirenu je izgradila JNA jer je Lastovo bio zatvoren otok rezerviran za vojno obučavanje. U to doba, 20-ak godina nitko tko nije bio državljanin Jugoslavije nije mogao doći na Lastovo zato što je cijeli otok bio vojna baza. Upravo radi toga, turizam je na Lastovu danas puno slabije razvijen jer je tek kasnije započeo s razvojem, što je otok ekonomski unazadilo. No, zato je danas Lastovo u prednosti jer je priroda ostala netaknuta, zagađenja nema, a otok se nije previše izgradio. Naime, cijeli je otok Lastovo zaštićeno područje Parka prirode“, kaže nam mještanin koji se prisjetio još nekih detalja.
"Hotel Sirena i nije baš bila hotel, nego kompleks apartmana za vojna lica. Odmah ispred, bila je tu i tvornica sardine koju smo spomenuli, i bila je jedna od najjačih. Davnih 1960-ih postrojenja su prodana, na njezinom je mjestu sada dječje igralište, a u derutnom se hotelu igraju djeca“.
U Sireni bi se održavali plesovi, mogla se i kava popiti, a smještaj su najčešće koristila vojna lica koja bi došla na službu na Lastovo. Također, bilo je i vojnih lica koji su dolazili u inspekciju ili bi vojnicima obitelji dolazile u posjet. Čitav se kompleks sastojao od 23 apartmana.
Danas, mještani za hotel imaju neke druge želje.
"Nekad je to bio hotel, a sada ruševina za koju bi htjeli da jednom postane dom za starije i nemoćne koji nam jako treba, jer ga Lastovo nema“, iskreno nam je kazao sugovornik.
Lastovo ima 600-tinjak stalnih stanovnika koji su na otoku tijekom cijele godine. Od njih 600, djece do 18 godina starosti je oko 100, radno sposobnog stanovništva 300-tinjak, a dosta je i starije populacije, njih 220 radi kojih bi što prije trebalo krenuti u ozbiljnu realizaciju doma za starije i nemoćne.
Izvor dijela povijesnih zabilješki iz Izvornog znanstvenog članka – Planirano industrijsko ribarsko naselje Uble na Lastovu iz 1936, autora: Zlatka Karača, Nataše Jakšić i Nane Palinić