Žena? Velika riječ koja opisuje krhkost, ali i nevjerojatnu snagu. Od čega li je satkana? Nitko to ne zna. Nježna poput daška vjetra, a jaka i čvrsta poput dijamanta. Jake se ne rađaju, jakima ih učini život. Poput dijamanta, nedaće je bruse, sve do granice izdržljivosti. Kad te život nokautira, nemaš izbora, ili ćeš biti jaka, ili te neće biti. Jesam li ja jaka? Ne znam, ali kad se okrenem iza sebe i pogledam u prošlost, postavljam sebi samo jedno pitanje: Bože, kako sam sve to izdržala? Život me je slamao milijun puta, nokautirao me je bez milosti, i to ne samo jednom. Za mene je život bio ring, vječita borba da se ustane kada me život obori svojim udarcem. Ovih pedesetak kilograma izdržalo je razne obiteljske tragedije, izdaje, razne vrste višegodišnjeg zlostavljanja,…
A nisu me uništili, nisu! Nisam imala izbora. Kad te netko dovede pred gotov čin, preostaje samo da se boriš. Druga opcija ne postoji. Ne možeš ponosnu osobu uništavati, a da se ne trgne. Ne možeš je zlostavljati do beskraja. Ne možeš je izdati, i tražiti odanost. Nije mene moja mater rodila da bi me netko uništavao. Kad se probudi inat, kad te se dovede pred gotov čin, tada žena postaje ratnica. U takvim situacijama, nemoguće se pretvara u moguće. Ali, do te spoznaje treba doći. Dug je to proces koji je protkan zavaravanjima, nadom, nevjericom. U takvim trenutcima spoznaš da postoji samo jedna osoba na koju se možeš osloniti, ta osoba si TI. Svaki put kad sam nekom vjerovala, naslonila se na tu osobu, ona bi se izmaknula, i ja bih tresnula o zemlju kao da me je netko bacio sa Marsa. Naučiš puno toga, život ti udijeli lekcije, ali ti da snagu za borbu. U to nimalo ne sumnjam. Nitko ne može ponosnu osobu gaziti, a da mu se ona smješka. Ma, kako da ne. Prepuštanje sudbini nije opcija, jedina opcija je borba.
I borila sam se cijeli život. Da mogu vratiti vrijeme i situacije iz prošlosti, ih, kako bih ih pomela na sto načina, a ne bih šutke trpjela godinama.
Lekcije koje se ne zaboravljaju
Ne podnosim ucjene, ucjenjivali su me godinama s djecom. Ne podnosim izdaje, a izdali su me mnogi. Neka su. Slomili su me, ali su rane zarasle. Ubili su puno lijepog u meni, ali sam ja pronašla snagu da izgradim nešto još ljepše. Svi oni za koje sam vjerovala da su mi oslonac, uživali su dok su se izmicali, i gledali kako padam na dno. Ali, na dnu nisam ostala. Bila sam jaka zbog djece, zbog onih koji su me stvorili, zbog sebe same. Bila sam jaka jer sam znala da zaslužujem život, a ne patnju. Razbili su mi srce i povjerenje u ljude, ali je srce ozdravilo, a povjerenje sada dajem na kapaljku.
Velika je razlika od one mene koja je bila u prošlosti, i mene sada. Nekad sam bila primorana trpjeti jer nisam radila, i nisam imala gdje s djecom, a u podstanare me nisu htjeli primiti. Obišla sam desetine stanova, a ništa. Tko će u podstanarstvo primiti nezaposlenu ženu s troje djece? Nitko. Uvjerila sam se da je to tako. A djecu nisam mogla ostaviti. Preostalo mi je samo da trpim, i stvaram uvjete za odlazak. I stvorila sam ih. Radila sam k'o konj, i onda bih došla kući pa bi dobila batine. E, nećeš više. Neće nitko. Ne moram kucati ni na čija vrata, i moliti da me se primi u podstanarstvo. Sada imam svoja vrata, svoj ključ, i svoj mir. Koliko god da je život bio nemilosrdan prema meni, bio je sa razlogom. Udijelio mi je lekcije koje se ne zaboravljaju. Zbog tih lekcija, moja djeca imaju ono što ja nikada nisam imala. Imaju gdje doći u svaka doba, imaju ''rezervni'' dom u slučaju nečeg neprimjernog. Imaju potporu koju ja nikada nisam imala, kako financijsku, tako i svu ostalu. Te nedaće su me naučile da zavolim život, i da shvatim svu njegovu ljepotu. Natjerao me je da upoznam njegovu tamnu stranu, da bih mogla cijeniti ovu lijepu, ovu u kojoj sada živim. Bolje da je bilo loše, pa lijepo, nego obrnuto.
"Nemojte pristati na ništa što vas ne čini sretnima"
Dogodio mi se život, i zato sam jaka. Više nisam ista osoba, bilo bi suludo da jesam. Ona mirna ''Kata'' koja bi okrenula i drugu stranu lica, kada je se udari, umrla je u svim onim nedaćama. Rodila se nova, ona koja zna koliko vrijedi, i što zaslužuje, ona koja sama određuje granicu koliko će joj se netko približiti. I sviđa mi se ova nova osoba, ova nova ''JA''. Svima onima koji su živjeli da me unište, imam samo jednu poruku: Eto, niste uspjeli. Hvala vam što ste bili takvi kakvi jeste. Svaki udarac, svaka pogrdna riječ, sve me je to odvelo na put sreće. A ja jesam sretna osoba, sretna sam do same srži dvojeg bića. Koliko to ljudi može reći? Ja više ništa ne moram trpjeti, namorala sam se.
Volim, vole me, živim po svojim pravilima, a ne po tuđima. Time je sve rečeno.
Svima vama želim da živite onako kako želite. Jedan je život, i nemojte pristati na ništa što vas ne čini sretnima.
Ostanite sretni.
