Teški je lokalpatriot, a Dalmacija joj je u prvom planu. U pisanju, u govoru, u stilu života. Prije četiri godine je diplomirala Talijanski i Hrvatski u Splitu. Po mami je porijeklom sa Visa, a čitav su je život zanimale knjige, čitanje i pisanje.
Već tri i pol godine na lokalnom odnosno modernom splitskom jeziku objavljuje na Instagramu, pseudonim joj je Respiro Mediteraneo i već ima nekoliko tisuća pratitelja koji guštaju u njenim izvještajima.
Karla Mrčela piše Dnevnik iz Dalmacije u kojem dijeli autentične trenutke i ljepotu sporog života širećipozitivne
- S obzirom da sam shvatila kako mi format društvenih mreža nije dovoljan za izraziti ono što mi se mota po glavi u ožujku sam pokrenula blog. On nije toliko planski nastao. U njemu kreativno otpuštam ideje i misli. Za pokretanje bloga me najviše potakla nedavna selidba u Dubrovnik. Osjećala sam neku glupu nostalgiju prema Splitu i prema svemu tome. Imala sam strah od gubitka identiteta. Kako moga tako generalno grada i svih mojih sugrađana. I tako mi je pisanje postalo ispušni ventil. Čisto da malo misli posložim. Sve je krenulo na Instagramu i onda se "prelilo" na blog. Prije pokretanja bloga sam već imala publiku, ljude za koje sam znala da će me čitati.
Njeni pratitelji su uglavnom domaći ljudi i oni iz unutrašnjosti, no 30 posto njih su iz drugih zemalja, među njima i turisti koji su posjetili Hrvatsku, što i ne čudi s obzirom da Karla piše na engleskom jeziku. Prati je dosta dijaspore i ljudi koji se namjeravaju vratiti u domovinu. Najviše im se svidio Karlin autentični pristup koji nije trčanje za trendovima po društvenim mrežama već su to spontane priče.
Motiv za pisanje o pižolotu, dalmatinskoj materi, Bačvicama, suncu, moru, maslinovom ulju, spizi, dugom ispijanju kava i svemu ostalom bio joj je sve ono što je doživljavala u svojoj bližoj okolini, u svojoj obitelji, na ulici. Ona koristi momenat kada joj misao prođe kroz glavu, pa onda ideju elaborira dalje.
- Znači sve su to neka moja osobna iskustva, ništa nije inscenirano, izrežirano da bi prošlo bolje, da bi algoritmi to bolje cijenili, nego baš sam po tom pitanju iskrena i onda eto normalno kad živite taj neki život, čak malo onako stereotipno dalmatinski, onda vam dođu te teme. Evo recimo konkretno za dalmatinsku mater, baš je bio period blagdana, Uskrsa i vidjela sam koliko moja mater radi, koliko sprema i pazi da sve bude kako treba. I onda sam odlučila to opisati.
Kaže kako na blogu nije pisala o negativnim stvarima toliko koliko je na Instagramu, ali joj je u planu. Konkretno činjenice o party brodovima i pub crawl turama i kako se zbog nečijeg profita uništava grad. O problemu iseljavanja iz centra grada, iz Geta u kojem se sada uglavnom nalaze apartmani, suvenirnice, restorani. Grad je postao kulisa turistima. Zato provodi dosta slobodnog vremena u cetru jer kroz njega uroni u grad. Zapravo joj je šetanje po gradu najveća inspiracija.
Razmišlja o tome da uskoro krene sa intervjuiranjem prolaznika na ulici o svakodnevnim temama. Od pisanja ne zarađuje. Sve to radi iz čiste ljubavi prema Dalmaciji i svog gušta. Od svih dalmatinskih jela najviše voli pašticadu i rožadu koju smatra kraljicom slastica. Od dubrovačkih specijaliteta najviše voli šporke makarule koji se najčešće jedu za Sv. Vlaha i povodom drugih festi.
