Bojanu Ivoševiću, zamjeniku splitskog gradonačelnika u ostavci, nitko ne 'pakira'.
Nije optužnica protiv njega, zbog prijetnji urednici Slobodne Dalmacije podignuta u ekspresnom roku zato što su na tužiteljstvu redom HDZ-ovci koji su jedva čekali napakostiti nekadašnjem aktivisti...
Optužnicu je sam 'zakuhao', a munjevitost u obradi slučaja na državnom odvjetništvu ima zahvaliti 'sreći' i vlastitim postupcima: ukratko, 'njegov' predmet je radio 'prvi zamjenik' na Općinskom državnom odvjetništvu koji formacijski, zbog svog rukovodećeg položaja, ima umanjenu neophodnu normu slučajeva koje treba odraditi i to za punih 50 posto.
Takav 'luksuz' recimo nema zamjenica koja radi na drugom, gotovo identičnom slučaju, onom u kojem je Vinko Zulim, donedavno saborski zastupnik, a od nezavisnosti Hrvatske alfa&omega općine Seget, prijetio novinaru Slobodne Dalmacije. Ta prijetnja nije ni blizu optuženja, no za razliku od Ivoševićeva slučaja, tužiteljstvo je prvo trebalo vidjeti što je sa Zulimovim saborskim imunitetom, a možda još i važnije, HDZ-ova perjanica iz Segeta nije javno priznala prijetnju. Kao što je to, pomalo naivno, napravio Ivošević pa se kasnije tijekom ispitivanja krenuo izvlačiti, poričući bilo kakve konkretnije veze s novinarima iste medijske kuće. Bilo pozitivne, bilo negativne, iako je imao i jednih i drugih.
"Struje" na sudu
Iako bi pravosuđe trebalo biti potpuno odvojeno od izvršne vlasti, nemojmo biti naivni, to nije tako. Pa nije niti u izuzetno hijerarhijski postrojenoj organizaciji poput državnog odvjetništva ili suda. Što ipak ne znači da je Ivošević izložen političkom progonu, potpuno nevin. Hoće li njegov krimen biti dokazan na izglednom skorom suđenju – unatoč tome što neki unutar samog sustava tužiteljstva pa i iskusni pravnici smatraju kako nije bilo osnove za kazneni postupak – drugi je par 'postola'.
I na sudu postoje 'struje', poveznice s politikom na 'jačim' osnovama nego što su to nekakve večere u društvu Željka Keruma, recimo. Pa će iskusni odvjetnici Ivoševiću kazati što mu se sprema kada doznaju tko će dužiti predmet.
Prepiska s hrvatskim Židovom
Mora se međutim podsjetiti kako je zamjenik gradonačelnika u ostavci na istom tom splitskom tužiteljstvu nedavno prošao 'kao na piru'. Protiv njega je odbačena kaznena prijava za govor mržnje, niti malo bezazlena – na Facebooku je između ostalog naveo '… prosječni Židov umišljeni nacist. Šta više ovakvih komentara doživim potpuno mi je jasno zašto se Hitler okom ia baš na Židove...' To je napisao još 2017. godine, u prepisci s hrvatskim Židovom. Međutim, kako se Bojan Ivošević posuo pepelom, ispričao i uplatio sedam tisuća kuna u korist dvije humanitarne organizacije, tužiteljstvo je kaznenu prijavu po načelu svrhovitosti, odbacilo.
E sad, za potrebe što objektivnijeg pristupa stvarima, potrebno je samo zamisliti što bi aktivist Ivošević rekao i kako bi komentirao da je ovakva dva slučaja (a imao ih je zamjenik Ivošević još, samo nisu pravosudno procesuirani) imao već spomenuti – Kerum? Dakle da je poznati trgovac, politički i poduzetnički, prvo vrijeđao Židove na društvenim mrežama (za to je potrebno neko vrijeme, istipkati misli, zastati, pritisnuti enter...), a onda zvao novinare i urednike te im urlao i prijetio na mobitel nezadovoljan napisanim? Vjerujemo kako bi prvi aktivist Ivošević tražio najmanje smjenu Keruma zbog takvog ponašanja.
Trulež domaće politike
No zamjenika gradonačelnika Ivoševića odlučio je podržati njegov nadređeni, gradonačelnik Ivica Puljak. Nije ga se odrekao, smatra kako su ti njegovi 'prijestupi' minimalni pa je radije odlučio dati ostavku i izaći pred građane, ponoviti izbore, nego zatražiti ostavku svog mlađahnog zamjenika.
Hvale vrijedan je taj kolegijalni stav znanstvenika Puljka, doista, a možda i ima nešto u tome da prijestupi Bojana Ivoševića nisu te magnitude na koje smo naviknuli tijekom godina. Na koje nas navikavaju razni trgovci-političari, ministri i gradonačelnici, kradljivci milijuna, bez ikakvih skrupula i kad budu uhvaćeni.
Međutim, upravo na valu borbe protiv takve truleži u hrvatskoj, odnosno splitskoj politici Ivica Puljak je dobio izbore. Pa je nekako bilo za očekivati "zero tolerance" prema svim vrstama nezakonitosti i anomalijama u vlastitim redovima. Jer opravdanja za zamjenika mogu se usporediti s liječnikom koji je spasio stotine života pa je stoga zlostavljanje supruge manji zločin.
"Kosturi" iz ormara
U deset mjeseci na vlasti zauzeli su jedan 'neobičan' stav, barem prema medijima: tko god je kritički nastrojen, taj je - HDZ-ovac! Logično je naime da su novinari pa i konstruktivna opozicija posebnu pažnju obraćali na ono što ne valja u funkcioniranju grada.
Takva promjena pristupa iz simpatiziranja aktivizma u propitkivanje svake odluke (valja reći istinu, Puljak i njegova garnitura zapravo nije imala uobičajenih sto dana 'grace perioda', da ne govorimo kako im je kao relativno neiskusne političare vjerojatno bila teška drama kad su krenuli otkrivati kakve su im sve 'kosture' ostavile prethodne vlasti) posebno je teško pala Ivoševiću. Koji je navikao na nekakav drugačiji odnos s novinarima, ne gledajući tko je konkretno s druge strane. Pa je na koncu otišao na radionice kod PR stručnjaka, umjesto nekog profesionalca za kontrolu bijesa...