Prof. Ivica Puljak izdao je svoju prvu dječju slikovnicu i to znanstvenu. "Ja sam zvijezda" ima 32 stranice, za ilustracije je zaslužna Nataša Knežević, a izdavačka kuća je Harfa preko čije web stranice se slikovnica može naručiti.
Promocija slikovnice tek slijedi u Splitu i Zagrebu, a s prof. Puljkom smo popričali povodom izdavanja ove zanimljive publikacije.
Kako si došao na ideju izdati dječju slikovnicu?
- Već godinama držim razna predavanja u školama, u javnosti i sl. Prije godinu i pol dana mi je jedna gospođa predložila da održim predavanje u vrtiću, što sam i prihvatio. To je bilo predavanje koje sam najviše spremao od svih predavanja. Čak sam čitao članke o tome što djeci tog uzrasta generalno možemo objasniti. Onda sam počeo držati predavanja koja su izgledala dosta dobro, pa ih i danas održavam.
Jednom sam u avionu susreo Irenu Orlović, urednicu Harfa izdavačke kuće koja se mahom bavi publikacijama za djecu, te sam joj ispričao kako izgleda predavanje. Odmah mi je rekla da moram izdati dječju slikovnicu na tu temu, na što sam i pristao. Našli smo se, onda sam predavanje preslikao u slajdove koje sam poslao gospođi Nataši Knežević koja je nacrtala ilustracije. Tekst sam prilagodio i tako je došlo do izdavanja.
Je li teško znanstveno pristupiti djeci?
- To je na jedan način teško, ali prvenstveno moraš voljeti znanost i voljeti predavati. Nakon nekog vremena, kada se upustiš u to, malo pomalo se nađe najbolju mjeru svega toga. Čini mi se da sam pronašao dobru mjeru jer su reakcije na moja predavanja dobre.
Što se može vidjeti u slikovnici?
- Osnovna je ideja slikovnice djeci približiti činjenicu da su sva djeca, baš kao i ljudi, zvijezde. Na početku pokažemo slike pjevača i djecu pitamo jesu li oni zvijezde. Djeca kažu da jesu. Onda djeci kažem da nećemo pričati o takvim zvijezdama nego o pravim zvijezdama. Pa krenemo o Suncu, planetima, veličini i broju zvijezda u svemiru. Djeci potom pokažem Lego kocke i pitam ih što se sve može napraviti od Lego kocaka, a oni odgovore svašta. Onda im kažem da su svi ljudi napravljeni od malih kuglica koje se zovu atomi. Na kraju zaključimo da su djeca, ljudi napravljeni od atoma. Onda se djeca pitaju kako su napravljeni od atoma, kako su ti atomi došli do njih. Nakon toga im pojasnimo da je njihova mama dok je bila trudna jela hranu i udisala zrak, te su ti atomi koji dolaze od hrane i zraka hranili njen zametak u stomaku. Djeca se onda pitaju odakle su uopće došli atomi. Onda im objasnim da one zvijezde o kojima smo maloprije govorili u svojoj utrobi proizvode atome. Jedan od načina kako zvijezda može umrijeti je da eksplodira. Zanimljivo je čuti kako djeca naglas kažu da je zvijezda eksplodirala kada ih pitam kako su atomi iz utrobe zvijezde završili do nas. Atomi su završili u hrani, zraku, i u stomaku mame su napravili djecu.
Moj cilj je kada djeca dođu roditeljima s predavanja, da im kažu "Ja sam zvijezda". Kada ih roditelji pitaju kako, onda im objasnim da im kažu da su napravljeni od atoma naših zvijezda. Na kraju im kažem da roditeljima kažu da zaslužuju da ih i tretiraju kao zvijezde - kazao nam je Puljak dodavši da mu je ovo iskustvo vrlo drago i da će ovakve suradnje sigurno i dalje nastaviti.
