Ivana i Marko odlučili su, nakon desetak godina života u Dalmatinskoj zagori, preseliti u slavonsko selo Nuštar. Dok je Ivana rodom iz Žrnovnice, pored Splita, Marko potječe iz Slavonije, pa im je odluka o novom početku bila donekle olakšana. Ipak, srce i dalje vuče na jug, a nostalgiju za Dalmacijom ne kriju: „Poljud, Coce i Dalmacija uvijek su s nama, bez obzira gdje živjeli,” kaže Ivana.
Ovo dvoje roditelja neiscrpnu strast prema glazbi prenijelo je i na svoje sinove. Marko dolazi iz glazbene obitelji – on i njegova tri brata sviraju zajedno u M bendu, a glazbene gene očito je naslijedio i njihov stariji sin Matej (8). Talentirani je dječak, samouk klavirist i pravi mali „showman” – rado zasvira i u školi, a učitelji i prijatelji prepoznaju njegov dar. Mlađi sin Mislav (3) pohađa jaslice gdje ga, kako kažu, svi obožavaju.
Premda su s mužem sanjali o svom kutku pod dalmatinskim suncem, Ivana priznaje kako ih je skok cijena nekretnina potaknuo na promjenu. „Ovdje smo se riješili svih kredita, što nam je omogućilo mirniji život i više vremena za djecu,” objašnjava. Slavonija im je pružila priliku za obiteljski dom koji se ne opterećuje dugoročnim zaduženjima, a mirnija sredina idealna je za odgoj djece.
Dok je Ivana pronašla posao u vrtiću, Marko preko tjedna radi u građevinskoj tvrtki, a vikendom svira s bendom. „Selo nije nikakva sramota niti bauk,” poručuje Ivana i dodaje: „Važno je zadržati ponos i biti svjestan odakle dolaziš. Mi nikad nećemo zaboraviti Dalmaciju jer je nosimo u srcu, ali Slavoniji smo zahvalni na svakom novom početku.”
I dok se stariji Matej u školi sve više ističe kao mladi glazbenik, a Mislav raste u veselom ozračju jaslica, Ivana i Marko vjeruju da su napravili najbolji mogući potez. „Dječji osmijeh i raširene ruke nemaju cijenu,” zaključuje Ivana. „U Slavoniji smo pronašli mir i prostor za život, no naše srce i dalje pjeva dalmatinskim klapskim tonovima.”
