- Ekspertna skupina je zaključila da treba posjete djeci omogućiti na 15 minuta.
Istaknuti je utjecaj hospitalizacije i odvojenosti od roditelja na psihički razvoj djeteta i njegovo mentalno zdravlje. Na osnovi zaključaka sa sastanka ministarstvo će uputiti preporuke svim bolnicama koje skrbe o djeci o važnosti osiguravanja boravka roditelja uz dijete kada je to moguće s obzirom na prostorne uvjete odnosno redovite posjete roditelja djetetu uz poštivanje svih epidemioloških mjera - izvijestio je 1. srpnja Vili Beroš.
Od tada su se "na noge digli" i roditelji i struka te su pokrenuli peticiju. A kako to zaista u praksi izgleda, objavili su na "Maminoj stranici" na Facebooku post jedne anonimne mame koji prenosimo u cijelosti
- Još prekjučer sam pakirala stvari za more, radovala se godišnjem odmoru.... Na fejsu sam promijenila svoju profilnu sliku kao podrška roditeljima da s djecom budu u bolnici 24 sata i naravno, potpisala i peticiju...ni sanjala nisam da ću upravo ja biti ta koja će sa svojim sinom imati 15 minuta...
Sin je iznenada završio u bolnici na operaciji. Zbog čekanja rezultata na famozni COVID operiran je 12 sati nakon što je s bolovima i teškom upalom primljen u bolnicu. U međuvremenu se stvar zakomplicirala tako da je prošao vrlo ozbiljnu i tešku operaciju.
On je u sobi sam. Potpuno sam. Uplašen, jadan, tužan, gol... Gleda u strop. Ne može spavati jer u susjednoj sobi dijete od 3 godine plače bez prestanka. I danju i noću...
15 minuta...toliko mogu biti s njim. U tih 15 minuta ne znam bih li ga prije ljubila, grlila, pričala s njim... Govorim mu da će sve biti dobro, da je hrabar,da mora izdržati....
Suze mu se cijede niz lice, jedva priča od šoka i tuge...Za koji dan mu je rođendan, planirali smo proslavu, također smo i na more trebali ići...radovao se kao nikad.
I odjednom šok. Bolnica, operacija, bol.
On sam.
Mobitel smije imati od 10 do 11 sati i od 16 do 17 sati. Takva su pravila.
15 minuta nikad ne traje kraće.
Sestra mi govori da je prošlo 15 minuta i da moram van. Još ga jednom grlim. On me grli najjače što može.
Na izlasku me pita:“ Mama, hoćeš doći sutra?“ Ma doći ću sine, naravno da ću doći. Vozim svaki dan 80 kilometara do bolnice i natrag. Vozila bih i 800 da treba...
I bit ću NAJPRISTOJNIJA moguća jer ne znam biti drugačija....
NABIJEM VAS NA VAŠIH 15 MINUTA, GOSPODO DRAGA!
TO SAMO U NAŠOJ DRŽAVI MAJKA MOŽE DOŽIVJETI!
15 minuta s djetetom...
