Prije četiri dana svi su srednjoškolci u Hrvatskoj prešli na C model nastave, tj. na online nastavu. Što se osnovnih škola tiče, većina ih je ostala pri "normalnoj" nastavi, tek tu i tamo koja škola se odlučila za online model.
Iako je do polugodišta ostalo još svega tjedan dana, a zatim idu malo duži praznici negoli je to uobičajeno, mnogi se nadaju da će se nastava što duže održavati upravo u školskim zgradama. Naime, mnogim je roditeljima ostao gorak okus u ustima još od vremena lockdowna tijekom travnja i svibnja.
I dok srednjoškolci najčešće nemaju nikakvih problema, sami sve odrađuju, situacija je s osnovnoškolcima drugačija.
"Nitko ne pita možeš li, nego kažu - moraš!"
"Imam dvoje đaka, u trećem i šestom razredu, i ja još uvijek moram pratiti svaki predmet. Moje radno vrijeme je od 8 do 4, ja ne mogu s posla izaći u 2 sata, ako im tada počinje online nastava, zapravo ne mogu pratiti jutarnju smjenu, a popodnevne samo dio. Svi očekuju da su ta djeca informatički pismena, ako djeca nisu u stanju nešto napraviti, očekuje se od roditelja da to odrađuju. Ja bi njima trebala uvaliti mobitel i neka rade.
Najviše ispaštaju djeca zaposlenih roditelja jer se očekuje da roditelji zamijene profesore. To je najveći problem. Puno se traži, ako dijete nije lumen i zainteresirano za rad apsolutno, njima će ove dvije godine propasti, ja ne znam šta će oni naučiti", kaže nam majka dvoje đaka koji su i dio ove školske godine proveli online zbog samoizolacija.
"Problem je i u tome kolike će ovo ostavit psihološke posljedice na njih, zatvoreni su, ali imaju komunikaciju preko tableta i mobitela. A što je na internetu? Sodoma i gomora! Mislila sam im stavit onu roditeljsku zaštitu, da ne mogu na YouTube i još neke stvari, ali oni dobivaju linkove za YouTube koje moraju odgledati...
Nemaju svi uvjete, nemaju svi mogućnosti. Evo netko tko ima 4 djece ne može svakome od njih osigurat tablet, škola kaže - to nije naš problem. Nitko ne pita možeš li, nego kažu - moraš!", kazuje nam ogorčena majka.
Nije lako bilo nikome, no sigurno je najveći teret bio na zaposlenim roditeljima koji su svaki dan odlazili na posao, a djeca su ostajala sama kući.
"Svaki predmet ima svoju težinu"
"Imam dvoje djece, lani su bili u prvom i u četvrtom razredu. Moram reći da su oboje odlikaši, ali problem je što oboje radimo i kad dođete s posla dočeka vas dvoje djece kojima morate pregledat domaći, njemu u 4. razredu provjeriti jel dobro slika domaći, objasnit novu lekciju, ispitat, svaki predmet ima svoju težinu. A ovi ostali predmeti, likovni i glazbeni, imam osjećaj kao da su se natjecali u projektima, napravite pjesmicu, napravite koreografiju, snimite... pa za prvaše maketu s vrućim ljepilom. Nisu radile papirnice, bio je lockdown, nemate doma vrućeg ljepila, a nikoga to nije briga, nitko taj vaš stres ne primjeti, niti doživljava. Postoje rokovi, bez obzira gdje radite, domaći mora bit poslan, pa mi se znalo dogodit da ne prođe sve u jednom mailu recimo.
Mi smo cijeli dan imali knjige na stolu i cijeli dan smo stalno nešto učili. Ajde kod djeteta u 4. razredu je lakše, ali recimo prvašiću moram objasnit neki zadatak. I dijete ne kuži! Ja imam završen fakultet i znam taj zadatak riješit, ali ne znam kako joj objasnit. Falilo mi je tih videa, ali dugih videa, zašto sve te učiteljice nisu snimile video gdje objašnjavaju 20 zadataka, nego objasne na jednom primjeru i to je to. Da čovjek ima takav video, pa će upalit djetetu jedan put ili pet puta, ovisno o tome je li dijete odmah razumjelo ili nije. Slali su nam linkove, i onda se svašta događalo, padne sistem, pa ne možeš ući tamo gdje trebaš... Točno po malome koji je sad u 5. osnovne, vidim da ima rupu u znanju iz tog perioda online nastave", ispričala nam je druga sugovornica, također majka dvoje đaka.
Kako kaže, ne može kriviti nikoga jer je takvo stanje bilo u cijeloj državi.
"Nama je recimo olakšana situacija jer živimo u obiteljskoj kući, imamo babu i didu kat iznad nas, nisam se morala brinut dok sam na poslu hoće li oni pojest, hoće li se ispreć dok griju ručak, hoće li se porezat nožem, taj stres nismo imali, ali je zato kompletno učenje bilo na roditelju. Znači, kad bi ja došla u 4 i nešto popodne doma, morate s djetetom koje je napola umorno, a ja koma, krenit iz početka. Najgore je to što ne znate kako prezentirat sve. Kasnije nam je učiteljica iz engleskog snimala videa i to je bilo izvrsno, upalite djetetu video, i on je mogao sam naučit to. Iz tjelesnog smo morali snimat kako preskaču vijaču ili kako trču, iz glazbenog pjesmice, čitanje smo snimali, plakate radili, imali izlaganje lekcija,...
Znači nije bilo lako ni učiteljima, i oni su morali sve pregledat, cijeli dan su imali posla. A i nama je sve to bio posao bez kraja jer smo se cijeli dan samo školom bavili. Ne znam kako je roditeljima koji nisu imali podršku od babe i dide, ali kad odeš na posao, a oni osam sati sami, to je plodno tlo za bilo kakvu ludost", kaže nam ova majka.
Naš treći sugovornik otac je troje djece, od kojih je jedno u nižem razredu osnovne škole, a dvoje u višim razredima. I on i supruga su u periodu online nastave svaki dan odlazili na posao. Kad su se vraćali doma, čekalo ih je objašnjavanje gradiva.
"Roditelj mora naučit, da bi moga podučit"
"Naše iskustvo nije najbolje, ali to ne znači da ne bi moglo biti bolje. Šta konkretno zamjeram online školi? Ako se ona provodi u realnom vremenu, ako se provodi da bude najsličnija normalnoj nastavi, da se upali kamera, preko neke od platformi, dica slušaju, pitaju, sudjeluju, to bi bila prava nastava, to bi bilo ok. Međutim, to su tek rijetki primjerci, tek dvoje nastavnika je tako radilo. Kod ostalih se sve svodilo na to - pročitajte to, riješite to. To nije online nastava. To je mučenje roditelja, jer roditelj mora naučit, da bi moga podučit. Znači ja moram kad dođem doma, vidit šta je bilo, pročitat, naučit da bi moga svom ditetu objasnit, to ide do nekih ludih noćnih ura, muči i nas i dicu. iz nekog razloga nastavnici su nerealni u zadavanju zadataka, kao da ih puno više zadaju kad ih klikaju.
Online nastava, ako će se organizirat kako treba, mogla bi biti bolja od obične nastave. Nema gađanja papirima, nema šuškanja po razredu, znači nastavnik sada može objasniti sve u 25 minuta, nakon toga oni mogu postavljat pitanja. U tom slučaju bi mogla bit bolja. Nema interakcije među djecom, to im nitko ne može nadoknadit, ali ovdje sad pričam baš o nastavi. To traži veći angažman nastavnika, a to često izostaje, na stranu šta je puno dice online nastavu shvatilo na način- neš ti. Računaju da nitko ne pregledaje, ali to su dica pa ih mogu razumit. Ima roditelja koji ne znaju, nisu potkovani, i šta će oni kad ovi pošalju zadatke koje treba riješit!? Ljuti me neujednačenost kriterija, zašto jedan nastavnik matematike radi ovako, a drugi ništa, samo dili zadatke. Ako se sve svodi samo na zadavanje zadataka, onda sve pada na pleća roditelja, previše se naslanja na roditelje. Nismo svi isti, ja trenutno mogu prinit znanje svojoj dici, ali nismo svi u istoj poziciji", u dahu nam je ispričao ovaj otac troje djece.
Naravno, uvijek ima i onih koji su sve prošli bez većih problema, a riječ je uglavnom o roditeljima srednjoškolaca.
Tako nam roditelj jedne gimnazijalke iz Splita kaže da kod njih sve teče- bez problema.
"Ona sve sama odrađuje, spoji se preko tableta, tako i odgovaraju pojedine predmete. Mi se zaista ne moramo baviti njezinom školom. Ne vidi ekipu iz razreda, ali ionako se nađu u slobodno vrijeme i nadoknade sve", kaže nam sugovornik.
