Ovo nije piče o Hajduku, ali ipak je. I to priča koja će nadamo se izazvati osjećaje nostalgije kod hajdukovaca, pa i ljubitelja serije "Velo misto", koja je praznila nedjeljnih večeri ulice dalmatinskih gradova, pa i šire.
Tako se navršava 5 godina, kako nas je napustio uvaženi i veliki glumac Mustafa Nadarević. I nije ovo tekst o njegovoj glumačkoj veličini. Prevelikoj, jer riječ je o jednom od najvećih i najboljih glumaca kojeg smo ikada imali i gledali.
Neće ovaj autor ni o tome kako ga pamti, kada je davne 1989. i 1990. bio profesor glume na splitskom dislociranom odsjeku zagrebačke Akademije dramske umjetnosti, kada sam jednu godinu pohađao taj studij, nadajući se postati glumac. A bio je stvarno atipičan profesor. Prijatelj više, nego bilo šta drugo. Odmah je htio da ga se oslovljava sa Ti. Poslije predavanja i vježbi, stavio bi neku traku preko prostorije gdje je sada mala Scena 55 u HNK Split, pa bi igrao s nama neku vrstu mini tenisa.
Znao bi donijeti marendu za sve, bublice, sireve... Zbog njega sam zavolio kefir...
Ali ovo je priča o nečem drugom. Mustafa Nadarević utjelovio je najljepši televizijski hajdučki lik - Inženjera Duju, u Smojinoj i Marušićevoj seriji " Velo Misto".
Osnivača Hajduka, vratara, trenera, finog gospodina iz splitske građanske obitelji, koji je godinama frajao ćaćine pineze studirajući u Pragu, da bi onda svome Splitu podario najveći projekt - Hrvatski nogometni klub Hajduk. I ne samo Hajduk, nego i sve prve športske klubove, a znamo koji su to. Podsjeća na to stari oslikani mural na Ježincu i ploča na "Hrvatskom domu", gdje su osnovani i "Jadran", "Labud" i ""Gusar".
"Jeste li vidjeli mog sina inžinjera Duju" zapitao bi u seriji Dujin pape konobara u kavani "Trocoli" na splitskoj Pjaci.
"Jel misliite na onog mladog gospodina šta ga zovu inženjer od baluna?"
"Mij sin je inženjer arhitekta", odrješito će Dujin otac.
"Sprort je budućnost ovega grada", reći će na to Duje.
I ostalo je tako.
U doba prikazivanja Velog mista 1980. razvila se novinska rasprava. Naime, barba Luka Kalterna je govorio: "Zašto Duje, ako se zna da je to moj brat Fabijan?", aludirajući kako je njegov brat Fabijan Kaliterna, splitski arhitekt i i praški student glavni osnivač Hajduka.
Ubrzo mu je odgovorio sam autor Mijenko Smoje: "Duje je glumačko utjelovljenje dvije stvarne osobe iz povijesti Hajduka, dva brata koji su podarili najljepšu priču ovoga grada - stvaranje Hajduka" . Tako je lik Duje, kojeg je maestralno u toj velikoj TV seriji igrao Mustafa Nadarević bio i inženjer, praški student, koji iz Praga u Split donosi prvi balun. Pa u Fleku šutira loptu u sliku cara Franje Josipa, vičući: "Šjor Frane brani". A Luka Kaliterna je kao vratar, veliki trener i strateg dok ponavlja batude iz barba Lukine nogometne doktrine: "Ne igra oni igrač koji ima balun, nego oni koji ga nema", ili onu: "Kad se branimo skupimo se, a kad napadamo raširimo se." Duje je hajdučko biće, koje je sve dalo voljenom klubu i gradu. Njemu je i Rico umro na rukama, bacivši krv, nakon što je utkao sebe u veliku pobjedu "bijelih".
Kaliterne su s Bačvica, gdje danas imamo ulicu - Prilaz braće Kaliterna. Tamo blizu Toća, di smo se i infiltrirali hajdukologijom, slušajući priče starijih nogometnih zanesenjaka .
Tako je Mustafa Nadarević ovom gradu i Dalmaciji podario Duju, najljepši lik dramske hajdukologije. Tako i danas volimo pogledati Velo Misto, tako smo bili klub grada, naroda, težaka i gospode. Nadamo se i ostali.
Dobro bi nam i danas došao jedan inženjer Duje, inženjer od baluna. da nas malo posloži.
Pamtimo Vas.
