Druga momčad Hajduka ovih je dana zasluženo ukrala pozornost medija i navijača. Pod vodstvom trenera Marka Loze mladi su hajdukovci četiri kola prije kraja superiorno izborili drugoligaški status. Kapetan slavljeničke momčadi, Zvonimir Milić, otkrio nam je detalje o pobjedničkoj sezoni, atmosferi u momčadi i klubu te o vlastitom nogometnom putu.
Prije svega, čestitke Vama i cijeloj momčadi na plasmanu u 2. HNL. Možete li nam ukratko opisati svoj igrački put – od nogometnih početaka do statusa kapetana druge momčadi Hajduka?
Hvala u ime svih nas. Počeo sam u NK Orkanu iz Dugog Rata, ondje sam se zadržao dvije godine prije početne selekcije Hajduka. Treneri Boris Marin i Vinko Bego selektirali su moju generaciju, '95. godište. Mislim da sam tu stekao dobre temelje – u Hajduku sam od svoje desete godine do danas, uz nekoliko posudbi. Moja je generacija imala veliku sreću što je konstatno bila s jednim trenerom, Vinkom Begom, sve do kadeta. To je bio vrlo pozitivan faktor jer česta promjena trenera utječe na momčad. U kadetima su nas preuzeli treneri Vučko i Vukas. 2012. godine i kadeti i juniori Hajduka postali su prvaci, a trener Andrijašević dao je priliku i četvorici tadašnjih kadeta da sudjeluju u juniorskoj pobjedi: Pašaliću, Mujanu, Josipu Bašiću i meni. Nakon turnira Ramljak uslijedilo je ono što zovem labuđim pjevom naše generacije – mnogo nas imalo je problema s ozljedama i bilo je upitno kako će nam se karijere dalje razvijati. Što se reprezentativnog nogometa tiče, prošao sam sve selekcije od U-14 do U-19, imao sam i jedan nastup za U-21, ali tada je uslijedio i taj težak period s ozljedama. Srećom, uz veliku podršku kluba i bližnjih moj je oporavak bio uspješan i neizmjerno sam sretan i ponosan što sam i danas u Hajduku.
Kako ste se nosili s ozljedama zbog kojih ste gubili igrački kontinuitet?
Kad mi je ustanovljena ozljeda leđa, mučio sam se s tim godinu dana. Po povratku sam potpisao profesionalni ugovor, debitirao za prvo momčad pod trenerom Tudorom i upisao taj nastup protiv Istre. Kad sam opet osjetio probleme s leđima, odlučio sam se za operaciju. Pazim na vježbe i životne navike pa dobro funkcioniram. Povratak na teren nije bio jednostavan. Hvala treneru Lozi, cijelom stožeru i Hajdukovoj zdravstvenoj službi što su mi bili podrška nakon dugog izbivanja s terena i što mi je pripala čast da budem kapetan. Kad se tome doda briga i povjerenje obitelji, djevojke i prijatelja, jasno je odakle sam dobio snagu za povratak.
Jeste li se nadali da ćete doći do ovakvog rezultata kad je krenula sezona?
Nismo htjeli prenagliti, ali svaka nas je dobra utakmica tjerala da imamo imperativ pobjede pred očima. Ove godine je B ekipa mnogo dobila na značaju. Klub je u potpunosti stao iza nas, a mi smo se potrudili opravdati povjerenje svojim igrama. Uprava i navijači stoje iza nas što se vidi iz utakmice u utakmicu.
Kakva je atmosfera među igračima? Jeste li u mislima već u sljedećoj sezoni?
Sretni smo zbog ovakvog raspleta, ali moramo biti ozbiljni i odgovorni do kraja, odigrati preostale utakmice pošteno i nadati se da ćemo bez ozljeda i ikakvih drugih poteškoća nastaviti dalje. Treba još vidjeti s kojim ćemo kadrom ući u sljedeću sezonu, ali mislim da se s dobrom atmosferom u momčadi i ovakvim stručnim stožerom s pravom nadamo da ćemo odigrati jednu od glavnih uloga u Drugoj ligi. Vjerujem da ćemo biti bitan faktor. Lijepo je što se mi igrači odlično slažemo i prijatelji smo, a ta se kohezija vidi i na terenu. Klapa smo, poštujemo se i zajadništvo nam je veliki plus. Trener nas psihološki drži da ne poletimo i da ostanemo fokusirani, kao i dosad.
Često ističete da se uz dobru organizaciju može posvetiti i školi i sportu. Kako je izgledalo Vaše obrazovanje i balansiranje s profesionalnim sportom?
Bio sam odlikaš u osnovnoj školi pa mi je školska pedagoginja sugerirala što da dalje izaberem. Upisao sam Prvu gimnaziju, jezični smjer. Bio sam odlično prihvaćen, imao sam maksimalnu potporu da se nastavim baviti i nogometom, ali nisam to zloupotrebljavao. Sve sam obveze izvršavao na vrijeme i nisam iznevjerio povjerenje profesora jer sam razumio važnost poštivanja dogovora. Zatim sam upisao sportski menadžment na Aspiri. Gradivo je zanimljivo i dobro mi ide. Nadam se da ću, kad to završim, imati dobru podlogu da i nakon završetka igračke karijere ostanem u nogometu jer to volim i želim dati svoj doprinos.
Možete li uopće pronaći vrijeme za hobije uz nogomet i obrazovanje?
Može se, i opet ću istaknuti da je organizacija ključ svega. Uvijek pronađem vrijeme za odmor, druženje i dobar film, seriju i glazbu. Nadam se da će mladi sportaši i njihovi roditelji uvidjeti da se sve stigne i da obrazovanje uvijek mora biti prioritet. Mene je, recimo, u vrijeme ozljeda škola psihički održala na površini. U trećem srednje osvojiš kadetsku titulu i misliš da si na vrhu svijeta, a u četvrtom si ozlijeđen cijelu godinu i budućnost izgleda neizvjesno. Mislio sam na školske obveze, prijatelje, maturalnu večer, državnu maturu, sve samo da ne prevlada pasimizam. Zato je dobro imati više zanimacija jer tako se lakše ostane stabilan i pozitivan.
Kakvi su Vaši daljni planovi, nogometni i nenogometni?
Truditi se i vrijedno raditi na svim poljima. Igrački kontinuitet me veseli i nadam se da ću nastaviti napredovati, zajedno s momčadi koja zaslužuje dobre rezultate. Bili smo dominantni, imamo gol razliku 77:23 i mislim da se s pravom nadamo da ćemo nastaviti igrati atraktivan i učinkovit nogomet. Ideja koju stručni stožer provodi je dominacija, zasad nam ide jako dobro, nadamo se da će tako biti i ubuduće.
Kapetanu slavljeničke momčadi, kao i cijeloj ekipi i stručnom stožeru, želimo sve najbolje u nastavku prvenstva i nadamo se da će se njihove želje i ambicije ostvariti u sljedećoj sezoni.
