Žana Lelas je jedna od najuspješnjih hrvatskih košarkašica u povijesti. Ova 49-godišnjakinja danas uspješno vodi Košarkašku akademiju Žana Lelas, koja polako ali sigurno postaje jedan od najboljih ženskih košarkaških kolektiva u Hrvatskoj.

Žana nam je u velikom razgovoru otvoreno pričala o svom klubu, ambicijama te o njezinom viđenju splitskog sporta.

Prije otprilike tri godine otvorili ste Vašu Akademiju. Kako ste se i zbog čega na to odlučili?

– Klub je osnovan u srpnju 2016. godine. Do osnivanja je došlo zbog općenito lošeg stanja u kojem se nalazila ženska košarka na području Grada Splita i Županije. Također, jedan od razloga bilo je razilaženje u mišljenju s gospodinom Ivom Jurčevićem, predsjednikom KK Adriatic, u kojem sam tada trenirala djevojčice. Naime, početni dogovor je bio da razvijamo žensku košarku, ali nakon nekog vremena ona je zapostavljena i krenulo se s muškom košarkom. Tako sam bila primorana osnovati klub u kojem će žene biti prioritet.

Jeste li zadovoljni dosadašnjim uspjesima? Što biste nam izdvojili?

– Prezadovoljni smo dosadašnjim uspjesima. Kad smo krenuli, nismo mislili da možemo toliko postići. Ipak smo bili tek osnovani klub, bez financija, vlastite infrastrukture i bez ozbiljne podrške lokalne vlasti. U klubu djeluju svi ljudi koji se bave sportom: moj suprug Vjekoslav Lokica je predsjednik, koji vodi klub u svakom pogledu. Uz mene na terenu su Anita Rade, bivša košarkašica i kineziolog, Karmela Nejašmić, također nekada košarkašica. Puno nam pomaže poznati trener Dražen Anzulović te Ana Lelas, također bivša košarkašica, ujedno i moja sestra.

Lani je s nama radio Ivan Beram, ali to nam je bio prevelik izdatak i nismo mogli podnijeti to opterećenje. Nažalost, nismo u sustavu financiranja pa tako nemamo sredstava za trenera koji nam je prijeko potreban za daljnji razvoj kluba, ali i djece. Ipak, predsjednik je najavio da će za ovu godinu priključiti jednu igračicu, koja bi bila i trener, ali o imenima još nećemo konkretno.

Izdvojila bih naslove iz 2016./17, kada smo bili prvaci Hrvatske u konkurenciji U-12 i U-14. Godinu poslije smo osvojili prva mjesta u kategoriji U-13 i U-15. Prošlu sezonu smo bili zlatni u kategorijama U-14 i U-16, a prvi puta smo nastupali u seniorskoj konkurenciji. Osvojili smo 2. ligu Jug te time izborili pravo igranja u Ligi za prvaka 2. lige i popunu 1. ženske lige. Tu smo bili drugi i izborili dodatne kvalifikacije za 1. ligu. Nažalost, iako nam je bilo obećano, saznali smo da nećemo ući u sustav financiranja Splitskog saveza športova, kao klub koji ima više od dvije godine postojanja, a time i odlične rezultate. Samim time nismo mogli biti konkurentni devetoplasiranoj ekipi 1. Lige, Plamen Požegi. Ni u slučaju pobjede, zbog nedostatka financijskih sredstava ne bi mogli igrati 1. ligu. Također, tu su i veliki individualni uspjesi koje bilježe naše cure.

Kakva je trenutna situacija u Vašoj školi košarke? Možete li izdvojiti Vaše najveće nade?

– Naša škola košarke obuhvaća uz djevojčice i dječake. Dječaci uče osnove košarke, a najtalentiraniji prelaze u KK Split, s kojim imamo sjajan odnos. Mislim da je 10-15 naših dječaka već otišlo u KK Split. Ženske djece imamo puno manje, što je paradoks, jer u ženskom dijelu natjecanja postižemo puno veće rezultate.

Sve naše djevojčice su velike nade. Trenutno su neke “iskočile” i ne volim isticati nikoga, ali kad već pitate, izdvojila bih one koju su na užem ili širem popisu reprezentacije: Tonka Jakšić (2006.), Lana Bešlić, Laura Jakelić, Iva Puljak, Tonka Znaor (2005.), Vivien Nejašmić, Jelena Ljuboš,Matea Sosić (2004.), Nika Lokica, Nela Ljubić, Petra Smiljanić, Domina Papak (2003.) i Nikolina Pavić (2002.).

Što mislite o trenutnoj situaciju u hrvatskoj košarci?

– Velik problem mnogih sportova su financijski problemi i loši uvjeti rada. Sve to utječe na razvoj mladih, ali i na roditelje. Bez kvalitetnog pristupa, motivacije i roditeljske podrške danas nema uspjeha. Vremena su se promijenila, ljudi su opterećeni mnogim problemima, a sve se to odrazilo i na sport. I muška i ženska liga je manje kvalitetna nego prije, klubovi ne igraju europske utakmice. Ženska liga je juniorska, gotovo kadetska. Sve to naravno utječe na sportaše, koji rano odlaze, a to se onda osjeća u reprezentaciji. Savez se trudi napraviti promjene, sve podići na viši nivo, ali ništa nije lako i ne ide preko noći. Ipak, mislim da bi treneri trebali biti glavni pokretači i izvor znanja.

Kako se financirate? Koliko ovisite o pomoći Grada Splita?

– Za sada se financiramo sami. Ipak, ove godine smo prvi put dobili pomoć od Grada Splita, kako bismo mogli odigrati kvalifikacije. Javimo se na županijske natječaje i uvijek nešto dobijemo. Moram uputiti zahvalu svima koji nam na bilo koji način pomažu. Najveća podrška su nam ravnatelj Osnovne škole Ravne Njive M. Bitanga i KK Split. Bez njih mi ne bismo postojali. Nažalost, sve što dobijemo je kap u moru i nedovoljno za djelovanje ozbiljnog kluba, a mi smo po rezultatima i više od toga. Unatoč ogromnom trudu već spomenute ekipe, na ovaj način, bez da smo u sustavu financiranja Splitskog saveza športova, ne možemo kvalitetno funkcionirati i dići se na višu razinu.

Da malo to pojasnim, nejasno je zašto se u Splitu trebaju čekati četiri godine za ući u sustav. U Rijeci i Zagrebu treba dvostruko manje. Znamo odgovor, ali on nije dovoljno kvalitetan i dobronamjeran za klubove. Zašto se ne uzimaju u obzir rezultati? Moramo imati barem još jednog kvalitetnog trenera, ali ne možemo ga platiti. Ne želim davati procjenu splitskog sporta, ali očito je da su loptački sportovi u krizi. Nažalost, neki imaju velike novce, a ni približno adekvatne rezultate. Ako mi možemo bez financiranja i pomoći, onda drugi sigurno mogu više. Kriteriji očigledno nisu isti. Mnogima se ova izjava neće svidjeti, ali to je tako.

Koordinator ste HKS-a za U-14 i U-16 kategoriju. Kako Vam ide na tom polju?

– U-14 reprezentacija je prije par dana osvojila Slovenia Ball 2019. (neslužbeno Europsko prvenstvo), a ja sam kao instruktor bila dio stožera. U-16 reprezentacija igra EP divizije B u Sofiji i na dobrom je putu da se vrati u A razred. Po kvaliteti tu i spadamo. To bi bilo malo radosti i poticaja za daljnji rad.

Što djeca mogu dobiti u Akademiji Žana Lelas?

– Kao košarkaški klub, djeci moramo dati temelj, ali ih nastojimo kroz treninge, natjecanja i putovanja naučiti puno toga. Osim što nisu na ulici te roditelji mogu biti bezbrižni, nastojimo ih naučiti da budu odgovorni, da se socijaliziraju i stvore radne navike. Ukratko, želimo od njih napraviti kvalitetne osobe i sportaše.

Poruka za mlade djevojke koje bi se htjele okušati u košarci…

– Svaka djevojka je dobrodošla. To vrijedi i za dječake. Kažu mnogu, ako želiš medalje ajde u Košarkašku akademiju Žana Lelas. Dođite i budite dio uspješnog tima!



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime