Jednostavno je bljesnula; u jednom trenu! Oglasila se na zezantski poziv na audiciju koji je glasio: "Traži se ženski vokal za suradnju s uvjetom da zna tko je Sinatra, sluša Beatlese i dobije želučane smetnje čuje li cajke". Našavši se prozvanom nije joj trebalo dugo da okrene broj i kroz sat vremena već je bila u studiju PicaBoca u Slavonskom Brodu. I tako je mlada profesorica Valentina Vaško postala pjevačica.
- Što reći o sebi? Rođena sam 2. 1995. godine u Slavonskom Brodu. Jedino sam dijete koje roditelji s ratom nisu imali mogućnosti, a s mojim karakterom ni potrebe razmaziti pa se takvom ni ne mogu opisati. Nemam najdražu boju, ovisi o svjetlu dana. Nemam najdražu pjesmu, ovisi o raspoloženju trenutka. Nemam najdražu knjigu, ovisi o motivaciji koja me vodi. Pokušavam biti otvorena i prihvatljiva prema svima koje upoznam. Najteža riječ koju sam naučila bila je „ne“. Teško mi je govoriti o sebi, kao što je vjerujem svakome. Smatram da osobu možemo upoznati tek dijalogom.
Filozofija vječna ljubavnica
S tim na umu, barem nekoliko činjenica o tome kako si došla u trenutak u kojem jesi?
- U osnovnoj školi prvi put sam počela pjevati. Lažem, s 4 godine po dvorištu sam pjevala „ustani bane Jelačiću“ ne znajući ni značenje pjesme, no starijima je bilo simpatično. U osnovnoj školi prvi sam puta osjetila uzbuđenje djelujući u glazbi. Pjevala sam u školskom zboru kada mi je nastavnica rekla da je bolje da samo otvaram usta, kao riba na suhom. Premda me isprva obeshrabrilo, tvrdoglava kakva jesam, nastavila sam vježbati te u srednjoj školi počela svirati gitaru. Bila sam u nekoliko rock bendova, doma sam plesala na pop, kad mi se netko suprotstavi pustim stari punk, a prve pjesme koje sam naučila pjevati bile su u jazz/blues atmosferi. Dakle, nemam omiljeni žanr, bend, pjevača. Ako me pjesma dotakne, to je to. Završila sam magisterij u Osijeku kao nastavnik hrvatskog jezika i književnosti i filozofije. S filozofijom sam se upoznala na posljednjoj godini srednjoškolskog gimnazijskog školovanja te primijetila da nudi perspektive pitanjima koja su me do tada, pa i sada, zaokupljala. Tijekom studija sudjelovala sam na stručno-znanstvenim skupovima, objavljivala radove u studentskim Biltenima i pjevala u studentskom bendu. Premda sam završivši fakultet odlučila slijediti prvu ljubav, glazbu, filozofija će ostati vječita ljubavnica mog života. Završivši fakultet odlučila sam se preseliti u Zagreb smatrajući da nudi više iskustvenih prilika te tamo ostala 3 godine. Najzanimljiviji aspekt boravka u Zagrebu, osim predivnih novih poznanstava, bio je raditi kao barmen. Neiscrpno ambiciozna i vječito znatiželjna nerijetko sam istraživala nove izazove. Dokazati da mogu prevazići prepreku i raditi posao koji nisam izučavala bio je izniman gušt.
Osim vječite ljubavnice filozofije, tinjala je i ona druga ljubav – glazba?
- Vrativši se iz Zagreba u rodni grad s namjerom više se posvetiti glazbi i umjetničkom izražavanju, odlučila sam provjeriti traži li kakakv bend pjevačicu, no s ne previše sreće. Međutim, kako mi je dragi prijatelj u nekoliko puta napomenuo, pa je postala i osobna misao vodilja, „ništa se ne događa bez razloga“, pa tako upoznah Sandra Bačića, producenta PicaBoca studija. Premda roditeljima nisam rekla svoje namjere, niti da sam se bacila u potragu za bendom, doslovno jutro nakon noći kad sam pomislila da tražim ćup zlata na kraju duge, otac me budi pronašavši neobičan oglas na Facebooku. Glasio je otprilike ovako "traži se ženski vokal za suradnju s uvjetom da zna tko je Sinatra, sluša Beatlese i dobije želučane smetnje čuje li cajke". Našavši se prozvanom nije trebalo dugo da okrenem broj i kroz sat vremena već sam bila u studiju. Pjesma koju mi je gospodin Sandro pustio zvučala je kao još jedan novi izazov, dakle meni instinktivno primamljivo. Produkt ovakvog spleta okolnosti može se poslušati ne na jednom, čak ni samo dva, već na tri jezika. Razlog tomu je da dok u glavi filozofiram na engleskom, afekcije nesvjesno ispoljavam na korejskom, premda mi je hrvatski jezik materinji, nerijetko me se može vidjeti kako pucketam prstima u pokušaju prisjećanja trivijalne riječi. Sandro me upoznao s dragim ljudima koji su također tražili pjevačicu za jazz/swing band u kojem trenutno pjevam, a zove se „Intermezzo“
Nastavak suradnje s Korčulaninom Sandrom
I tako je nastala pjesma „I kiša će prestati“ snimljena odmah na tri jezika; hrvatskom, engleskom i na korejskom. Malo čudno ali i lijepo. Zašto na korejskom?
- Priča o mom južnokorejskom uvažavanju proizlazi iz nedavno raširenog Hallyu fenomena. Tijekom posljednje dvije godine fakulteta, popularne korejske drame, filmovi i glazba, ono što je isprva poslužilo kao oslobađanju od pritiska stresa brzo je evoluiralo u produbljivanje znatiželje prema novoj jezičnoj strukturi kojoj sam posvjedočila. Kao slušni tip učenika s entuzijazmom k lingvistici prepoznah koherentnost korejskog jezika s kontekstom u kojem se odvija. Tako sam se počela učiti jezik. Premda tijekom osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja nikad nisam pokazivala veliku zainteresiranost za povijest, bila sam nestrpljiva istraživanju iz novog kuta. Zaintrigirana time što je Južna Koreja gotovo preko noći privukla svjetsku pozornost, počela sam istraživati put koji su Korejci morali proći da bi došli tu gdje jesu. Japanska aneksija, američka okupacija, divizija poluotoka i na kraju Korejski rat podsjetili su me na borbe koje je moja vlastita nacija proživljavala, bolje rečeno proživljava, u nastojanju da se oporavi od posljedica raspada SFR Jugoslavije uz težnju za postizanjem priznanja unutar svjetskog poretka. Osim što sam otkrila povijesnu korespondenciju s Južnom Korejom, prepoznala sam sličnosti nekim mojim osobnim moralnim stajalištima.
Navedeno se, uglavnom, odnosi na međuljudske odnose, točnije poštovanje prema starijima, onima na višem društvenom položaju, odnosno ljudima općenito. Pažnju mi je zaokupio i ujedinjen marljiv način razmišljanja koji su morali usvojiti kako bi postigli namjeren cilj. Život je u mnogim prilikama dokazao da se naporan rad, ako ne brzo, onda svakako na kraju isplati, na što se stalno podsjećam kad god se suočim s preprekom. Pokrećući temu izazova, na pamet mi pada još jedno načelo, ono Taegeuka. Jedna od mnogih prednosti studiranja filozofije je davanje njezinih prijedloga svakodnevnoj upotrebi. Prihvaćanje prirodne ravnoteže, impliciranje da svaka neugodna situacija ima svijetlu točku te sukladno svaka poželjna mogućnost neuspjeha, držalo me optimističnom u problematičnim i skromnom u uspješnim situacijama.
Radivši u Zagrebu imala sam veliku čast upoznati divne ljude iz Koreje koji su došli posjetiti Hrvatsku. Svaka interakcija bila je iznimno ugodna i topla što je samo potvrdilo moje pretpostavke o osobinama nacije kojom sam očarana.
I što očekuješ kad kiša prestane. Vidim da dobro ide?
- O planovima za budućnost mi je teže pričati nego o samoj sebi. Što god sam do sada planirala ili se nije ostvarilo, ili nije ostavilo impresiju kakvoj sam se nadala pa sam od takvog razmišljanja odustala i prihvaćam što god mi dođe na put. Voljela bih nastaviti suradnju s gospodinom Sandrom, o čemu smo već i razgovarali budući da smo pronašli zajednički jezik. Voljela bih i nastaviti pjevati s bendom s kojim trenutno surađujem jer nam je svaka proba ispunjena smijehom te također lupamo po istom bubnju. Voljela bih da se glazbena staza na kojoj sam napravila prve korake utaba i proširi. Voljela bih da se moji budući planovi tim smjerom nastave.
