Rođen je u Sydneyu u Australiji. Osnovnu školu završio u Smokvici na Korčuli, srednju glazbenu (Teoretski smjer i saksofon) u Splitu i Muzičku Akademiju (smjer saksofon) u Zagrebu.
To bi bilo ono najosnovnije, brzinska osobna iskaznica Roberta Jamesa Hudulina, izuzetnog i samozatajnog kantautora. Njegov umjetnički nerv je nešto što se baš često ne viđa na ovim našim prostorima; temeljitost, autentični glazbeni rukopis i oblikovanje melodije. Primjerice, njegove rock balade po dubini, po emociji, boji i svemu onomu što jedno glazbeno djelo čini velikim, možda su tek djelić izuzetnog talenta, ali emocija dominira. O interpretaciji da i ne govorimo. Tu je snažan, tu je velik i nenadmašan, ono što je imao Cocker…Tu, negdje tog ranga!
Profa u školi? Što tražite kod i od učenika?
-Da, evo već nekoliko godina radim na zamjeni kao nastavnik glazbene kulture u Srednjoj školi Petrinja, a prošle godine sam isto na zamjeni radio kao nastavnik saksofona u Muzičkoj školi u Sisku. Moj primarni cilj kao nastavniku je kod učenika probuditi ljubav i znatiželju prema glazbi i umjetnosti općenito. Želim im osvijestiti koliko je umjetnost bitna i da smo bez nje nitko i ništa.
Split osjećam kao dom
Splitska škola saksofona? Kako je i koliko Split utjecao na jednog bodula iz male Smokvice, iz Brne?
-Četiri godine koje sam proveo u Splitu su jedno od najljepših razdoblja u mom životu. Moram priznat da mi je prvih par mjeseci bilo malo teško. S 14 godina prvi put sam bez roditelja, nova škola, novi grad, nikog ne znam i jedva bi čekao vikend za otići doma. Ali brzo se to promijenilo i počeo san uistinu uživati u Splitu. A Muzička škola i svi profesori u njoj su mi pružili nešto mi nitko prije ni kasnije nije. Od znanja, vremena, strpljenja, ljubavi i kritike kad je bilo potrebno, ma sve su mi dali i na tome sam vječno zahvalan. Vjerojatno zbog njih još uvijek Split osjećam kao dom i obavezno kad idem na Korčulu moram proći kroz Split, makar samo napraviti đir Rivom.
Stalna životna putovanja, stalna traženja. Idemo malo oslikati “engleski „period“?
-„Engleski” period bi mogao podijeliti u dvije faze. Prva bi bila Australija gdje sam se rodio i gdje sam proveo prve godine života, a druga bi bila Engleska u kojoj san proveo dvije godine nakon sto san završio akademiju. Godinama prije sam stalno govorio kako ću ja u Englesku, kako je to zemlja za mene i stvarno, odem ja u Englesku. Prvu godinu san proveo u prekrasnom Norwichu. Tamo san radio u jednom muzičkom dućanu i nakon nekog vrimena upoznao neke muzičare, pronašao mjesta za svirke i polako je sve krenulo baš kako sam i zamišljao, ali mi vrag nije dao mira pa sam se nakon godinu dana u Norwichu preselio u London. E tamo je bilo malo teže doći do svirki, teže upoznat ljude. Svakakve poslove sam radio da bih mogao uopće biti tamo, od kuhinje, čišćenja do muzičkog dućana.... Uglavnom nisam se muzički najbolje snašao u Londonu i nakon dvije godine koje sam proveo u Engleskoj odlučio sam se vratiti u svoju Brnu i nakon svega par mjeseci tamo opet me nešto gonilo i preselim se u Rijeku.
S divljenjem slušam ono što stvarate. Ovo me posebno zanima: Jeste li ikada poslali neku svoju skladbu na neki od naših „festivala“?
Jesam jednom i to baš prošle godine. Poslao sam pjesmu na Doru, ali nije prošla 🙂 Čak sam se potrudio napraviti pjesmu ispod tri minute, što meni i nije baš lako, jer meni je drago kad pjesma traje. Na ostale festivale nisam slao baš zbog toga što pišem na engleskom, a znam da to ne prolazi.
Rock Moreška
Engleski je možda podatan za neke interpretatore, ali osjećam u Vašim tekstovima fini poetski stih. Zašto ne pišete na hrvatskom jeziku, i zašto ne pišete. Imate spisateljskog dara. To se posebice osjeća kod nekih Vaših fino sročenih balada?
-Pokušao sam na hrvatskom pisati tekstove i još tu i tamo kad me ulovi pokušam, ali mi ne ide baš. Nisam zadovoljan rezultatom. Izgleda da su one prve godine koje sam proveo u Australiji u kojima sam samo engleski pričao, ipak utjecale i na moje izražavanje i pisanje.
Iako nisam pisao na hrvatskom pjevam na hrvatskom. Tako sam u sklopu projekta Živi Rasti Cvjetaj kojeg sam pokrenuo 2016. uglazbio Jamu od I.G. Kovačića i zbirku pjesama Kolajna od Tina Ujevića, a neke pjesme od Ujevića i sad izvodim na koncertima. Osim Kovačića i Ujevića još sam radio Rock Morešku (gdje sam skladao novu glazbu koju smo izveli s Moreškom), Rock Requiem ( kojeg sam radio za bend i zbor na latinskom jeziku) , mjuzikl Stolice...
Kad bih Vam ponudio jednu kutijicu s tri listića na kojima se nalaze imena; Cohen, Cocker i Celentano! Tri različita kontinenta, tri svijeta a svi su iz glazbene bajke! Koji listić bi voljeli izvući?
-Slab sam na Talijane tako da moram izabrati Celentana. Obožavam Talijane, od spize, tradicije, jezika, humora, muzike, filmova... Ali da su se uz Celentana u kutijici nalazili Bob Dylan i Peter Gabriel, e tu već ne znam kako bi odlučio.
Sviđa mi se Vaša odluka! Još bi mi draže bilo vidjeti Vas na jednom koncertu u Splitu. Ima li nade?
S radošću bih prihvatio jedan poziv iz Splita!
