U sklopu ciklusa Umjetnica i njezina priča , sutra u četvrtak 30. rujna u 19.30 sati, Kuća jezika i kulture na Peristilu, predstavit će likovna ostvarenja ukrajinske umjetnice Oksane Hehedysh pod nazivom ''Krila inspiracije''. Izložba se sastoji od 22 umjetnička djela nastala u stilu realizma. Nadahnuta prirodom, izvornošću i kulturom Hrvatske, akademska umjetnica je izrazila svoje divljenje zlatnim i srebrnim bojama na slikarskom platnu. Dva naslovna djela izložbe Sretna Hrvatska i San o budućnosti Ukrajine odražavaju težak i trnovit put mladih država do neovisnosti. Oksana Hehedysh je akademska slikarica koja se zaljubila u Hrvatsku i trenutno živi i radi u blizini Rogoznice. Sudjelovala je na brojnim izložbama u Ukrajini i zemljama Europske unije. Vlasnica je vlastite umjetničke galerije u Lavovu, Ukrajina. Njeni radovi se nalaze u privatnim kolekcijama u Ukrajini, Mađarskoj, Njemačkoj, Austriji i Hrvatskoj. Posjetitelji će moći okom i dušom dotaknuti umjetnička ostvarenja Oksane i imati mogućnost razgovora i sa slikama i s umjetnicom.
Mi smo bili na tren malo brži, i naravno, ne možemo prenijeti svu tu ljepotu ali smo osluhnuli govor umjetnice ozarena lica. Pa smo krenuli s pitanjem;
Zašto Ražanj, zašto Dalmacija, Hrvatska…More i kamen?
-Hvala vam na interesu za moje radove. To mi je izuzetno drago. Evo pokušat ću odgovoriti na to vaše pitanje. Moj suprug i ja uvijek smo sanjali mirovinu dočekati negdje na moru i imati malenu galeriju-radionu oko kuće, i raditi svoj omiljeni posao i uživati u tome. Trenutno sam u procesu ostvarenja tih želja. Oboje smo akademski umjetnici: on je kipar, a ja sam slikarica. Ali život je tako složio da je suprug morao cijeli život zarađivati i raditi i time je davao meni mogućnost da radim svoj posao kroz cijeli život. Ja sam se uvijek bavila i bavim se slikarstvom. Ali želja nam je da budemo zajedno i da zajedno uživamo u onome što volimo. Onda smo birali to mjesto u kojem bismo uživali. Tako smo došli vidjeti Hrvatsku. Jako je slična s jezikom. Mi smo sa Lavova, to nije daleko od granice s Mađarskom i jako dobro razumijemo Hrvate. Pa gotovo 70% riječi su jasne i slične. Onda se osjećaš kao da si doma. Jako dragi ljudi, to je taj slavenski mentalitet i zato se osjećam tu kao doma.
U Dalmaciju nas je dovela ljepota Makarske gđe smo došli na odmor. A Ražanj? Zaljubili smo se na prvi pogled, to more sa svih strana. To je divno mjesto za umjetničko oko, osjećam nadahnuće u ovom mjestu okruženom morem sa svih strana. Sretna sam dok slušam ovu pjesmu mora i uživamo u bajkovitoj prirodi. Dakle, najprije smo se došli odmoriti, pa onda ljetovati, pa sada već radimo na projektu te malene galerije uz kuću za sebe, gđe ćemo ispred očiju gosta i turista raditi svoj omiljeni posao. I svatko će moći pogledati radove i zaroniti u proces stvaranja umjetničkih djela.
Punta Planci
Gledam jedan filmski zapis o Vama, i gledam kameni okoliš, boje, stare dalmatinske kuće. Čestitam Vam na tim motivima poludivlje prirode okružene morem. U tom i takvom ambijentu o čemu razmišljate. Dolaze li možda poticaji od tog kamena i mora?”
-Znam na koju sliku mislite, ta slika se zove: Jutro na Punta Planci (ulje na platnu 130X80), 2020. Ružičasti i plavi tonovi mirnog neba iznad crkve Ivana Trogirskog, u pozadini morski krajolik i svjetionik. Ja svaki dan idem prošetati do te crkvice nedaleko od moje kuće. Baš svaki dan - to je zakon! I to mi daje snagu razmisliti o svemu, neke nove ideje uvijek dolaze na putu, tišina i priroda gaje nevjerojatan osjećaj ugodnosti. Svježi vjetar prozračiti na putu i dušu i tijelo. Omiljena lokacija. Najviše ideja za slike dođe tim putem - od kamena s pogledom na more.
Slikam što hoće moje srce
Poezija i slikarstvo. Ima li tu nekakve poveznice? Zašto to pitam, zato što po potezima kista vidim, čitam stihove neke pjesme?
-Naravno da ima, kao što znate, poezija, je pjesma koja ide iz duše, to je taj osjećaj koji se na papiru složi u jedno. Čovjek koji piše poeziju piše iz duševne potrebe. Tako i umjetnik, on ima ideju i želju naslikati nešto, nosi u glavi različite emocije. Umjetnik ne može ne slikati, to je duševna potreba. Ne slikam po narudžbi, slikam to što hoće moje srce. To raduje moju dušu.
Uvijek slikarima postavljam ono pitanje o boji. Neću Vas pitati koja Vam boja daje više, a koja manje. Koristite i zlato i srebro! Zlato, je li to nešto što ste naknadno otkrili u svom slikarskom opusu?”
-Obožavam sve boje. Najviše koristim ulje zato što mi daje mogućnost stvarati nevjerojatnu količinu tona, ulje na platnu kao da je živo, i s njim razgovaraš. A zlato i srebro pojavilo se u meni kada sam napravila s njim prvu sliku koja se zove “Moja Madonna” na kojoj sam naslikala svoj san, svoju želju, svoju svjetlu budućnost - svoju kćerku s bebicom. Kćerka mi još nije u braku, ali takvu sliku kao projekciju sreće i svega najljepšega, bila mi je želja napraviti. Kao signal u svemiru. Da mi dođe unuk ili unuka koje drži na rukama moja najdraža u svijetu… Nakon te slike počeli su se u meni sve više i više ponavljati u snovima novi obrisi za nova umjetnički djela. Najviše volim slikati ljude, a srebro i zlato mi nosimo i kao nakit, kao ukras. To se jako lijepo uklopilo u moju ljubav kad radim portrete i razna lica žena.
Izložba koja Vas očekuje na Peristilu, tu među carskim odajama. Nekoliko riječi o tome i o Splitu?”
-Sretna sam i ponosna da će izložba biti baš na tom mjestu. Zato što se dva naslovna djela moje izložbe uklapaju u to: „Sretna Hrvatska" i "San o budućnosti Ukrajine". Radovi odražavaju težak i trnovit put naših mladih država do neovisnosti i borbe za svoj integritet. Neovisne države prikazane su kao mlade majke s djecom, ispunjene ljubavlju i vjerom u svijetlu budućnost. Sretna Hrvatska - nasmijana, mirna s nasmijanom bebom na rukama, u splitskoj nošnji. Čitala sam puno o vašoj kulturi i tradiciji prije nego sam započela taj rad s paškom čipkom oko glave, nakitom od zlatnih šibenskih botuna… Ona izgleda kraljevski, ponosna na sebe i svoj narod. Zato sam baš zadovoljna da se ljudi mogu radovati tome u srcu Splita. Dioklecijanova palača je kao simfonija bogate priče Hrvatske zemlje, još vise podiže emociju.
Meni je želja predati je ljudima.
