Marina odavno nisam vidio. Možda čak i dvije godine? Zadnji put sam s njim pričao u studiju Radio Splita. A bilo je tih susreta, pa je njegov kratki boravak u ili na Klisu valjalo iskoristiti na najbolji mogući način - za razgovor s istaknutim pijanistom i skladateljem.
Marin Limić je baš ono… Pravi čovik, umjetnik vrijedan divljenja. Onako, malo fjakast kad govori o sebi, ali na sceni, za klavirom – tu govori sve jezike ovoga svijeta. To su mu i drugi, malo jača i značajnija pera priznali. Pavle Dešpalj, primjerice: „Njegove su interpretacije muzikalne, stilski besprijekorne, s posebnom brigom za detalje i zajedničko muziciranje, tako da mi je uvijek bio užitak s njim muzicirati…“
Pa i meni!
Marine, vidim, čujem da ti lijepo ide i u Njemačkoj. Zanima me tvoj povratak u tu zemlju i tvoja najnovija ostvarenja?
- Pa evo me, nakon 2 godine u Kölnu, u europskoj metropoli Berlinu. Na početku je motivacija bila jaka jer je sve novo i nije dosadno. Ipak, kako je rekla moja dobra prijateljica Mandy, treba najviše napraviti na početku jer to često određuje kakav će biti nastavak.
Ti si tamo i studirao. To je svakako bio dobitak za tebe. I za umjetnost! Kakav je život muzičara u tom dijelu svijeta?
- Kao i svaki drugi. Život muzičara nije samo uživanje i sviranje zadivljenoj publici. I poznati skladatelj Piazolla rekao je svom unuku da, ako namjerava živjeti od glazbe, treba vježbati cijeli dan. Tako i ja radim.
Još iz Kölna sam donio najnovije (demo) snimke klasike i svojih dosad neobjavljenih skladbi. Budući da sam ih zbog nedovoljno visoke kvalitete same snimke odlučio ne izdati službeno, upotrijebio sam iste za dovršavanje svog reklamnog materijala. U Kölnu me osim toga, zahvaljujući odsviranim koncertima između pandemijskih valova, očekuju 4 koncerta ove sezone. Jedan od njih bit će u klubu Lichtung gdje se inače svira jazz.
Köln je Köln. A Berlin?
- Berlin je grad umjetnika i tolerancije. Ponekad je konkurencija tolika da je teško doći do angažmana, ali poticaj da se nastavi je jak. Glazba mora živjeti, često bi rekao prof. Valdma. A ona ovdje živi, od uličnih svirača do koncerata u filharmoniji. Usudio bih se reći da se ulični koncerti ponekad mogu staviti bok uz bok s ovima u elitnim prostorima. Ovdje ću povući za sada crtu jer ne želim govoriti o budućim projektima koji se nisu još ostvarili. Nadam se da ću uskoro i za to imati priliku.
Eh, kako si me lagano preduhitrio s idućim stereotipnim pitanjem. Dobro, držim te za riječ, pa ćemo drugom prilikom o budućim projektima. Zašto Njemačka?
- Ne, zaista ne bih sada pričao o projektima koji su u toku jer to koji put zakomplicira stvar kad ne ispadne onako kako je planirano. Njemačka zato što sam ovdje studirao i zato što puno ulažu u klasičnu glazbu. To me je početno vodilo. A u Berlinu se još posebno osjeća i ta multikulturalnost i tolerancija koja iz toga proizlazi. To mi je posebno drago sad.
I do kada ćeš biti tamo, u gradu i sredini u kojoj se osjeća multikulturalnost?
- Najmanje ovu godinu, a cilj mi je biti toliko slobodan kao umjetnik da nisam vezan školom već da sam određujem svoje vrijeme. Onda mogu živjeti gdje hoću. Iako, sve više primjećujem da svijet nije tako daleko kao što sam to prije mislio. I još jedan mali kuriozitet - ove srijede sam svirao kao klavijaturist s bendom Hosts na humanitarnom koncertu za prikupljanje pomoći školama u Africi (Ignite Africa) koji se održava svake godine u Berlinu. To me posebno raduje!
I mene je radovao ovaj kratki susret razgovor. Baš onako lipo, ljudski. A osjećam potrebu navesti nekoliko detalja:
Marin Limić rođen je 1985, pijanist i skladatelj. Osnovno i srednje glazbeno školovanje završio je u splitskoj Glazbenoj školi Josipa Hatzea, u razredu pedagoginje i koncertne pijanistice Jadranke Garin. Osvojio je prvu nagradu na klaviru na Hrvatskom državnom natjecanju učenika i studenata glazbe 2003. Početkom 2010. diplomira u klasi prof. Arba Valdme na “Hochschule für Musik” u Kölnu. Limićev repertoar seže od klasičnih djela do vlastitih skladbi i klavirskih obrada. Nagrađen je od Ministarstva kulture RH za svoju klavirsku skladbu Tokata, op. 33 2016… Održao je brojne solističke koncerte i nastupao uz pratnju orkestara pod ravnanjem dirgenata P. Dešpalja, M. Tarbuka i I. Lipanovića. U Hrvatskom glazbenom zavodu svirao je koncerte koje je snimio Hrvatski radio. Također je nastupao u Kneževom dvoru u Dubrovniku uz pratnju Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Od međunarodnih nastupa ističu se recitali na manifestacijama “Mostarsko proljeće” u Bosni i Hercegovini 2012., “Don Brankovi dani muzike” u Crnoj Gori 2013. te recital u dvorcu Brandys nad Labem u Češkoj 2014. Objavljen mu je notni album s pripadajućim CD-om “Skladbe za klavir” (Knjižnica zbornika Kačić & Sidra music) 2015. te je održano 10 promocija po hrvatskim gradovima. Održao je više solističkih recitala pod nazivom “Koncert zaboravljenih melodija” kroz koje je promovirao rijetko i nikad izvođena djela više skladatelja 2016. Obradio je pjesme EDM glazbe te ih prezentirao u klavirskoj izvedbi na koncertima. Godine 2018. izdan mu je drugi autorski CD “Klarin film” (Cantus) na kojem je surađivalo više kolega glazbenika i umjetnika. Podučavao je klavir na više glazbenih škola u Hrvatskoj i Njemačkoj. Trenutno živi i radi u Kölnu.
A Klis? Klis nosi u srcu!
