Luka Nižetić, splitski pjevač i ugostitelj, kuhar prije svega već devet godina ljeto provodi radno u svom restoranu u Komiži. Roditelji su mu još koji dan na Visu, pas Čaka također, a i sestra Petra se s obitelji planira iz Amerike vratiti na kraju godine. Gosti dolaze, sezona će biti dobra, a Luka nam je bio na raspolaganju nakon jutarnje teretane.
Sad kad nema koncerata, dobro je bilo razviti i ostale vještine, kulinarstvo naprimjer?
- Meni je glazba konstanta, nije mi treba „side business“. Kuhanje me stvarno prati od malih nogu. Ja san kao mali u osnovnoj školi peka jaja i pomfrites, a bija san manji od špakera. Tako da se tu već vidilo da bi neki dio mog života mogao ići u smjeru kulinarstva. A ovo se dogodilo, kao što se u mom životu sve najčešće događa – spontano. Vrlo spontano. Ima san koncert tu u Komiži, upozna san Mari Greget. Ona je znala da ja užasno volin kuvat i jela je moju spizu, te govorila kako to moraju svi provat. A ovaj prostor u Komiži je bija prazan, i kaže ona ajmo otvorit restoran. Di ću otvorit restoran, mislin se ja, nisan poduzetnički tip, više san za stvari koje su vezane uz kreativu, glazba i kuvanje? Nisan za brojke, nisan za tablice. Onda san skupija ekipu koja te druge stvari zna bolje od mene. Složili smo ekipu koja dobro funkcionira, evo već deveta godina zapravo. U početku je bilo svašta, sad smo ozbiljan restoran. Virovali smo u svoju viziju i imali smo čistu sliku kako prezentirat mediteranski street food, šta do tada još na otoku nije postojalo.
Kako stvari stoje s glazbom, ima li naznaka da će se ovo ljeto nešto i odsvirati?
- Nešto je krenulo, ali moja glazba je takva da mora bit gužva, ples i ljudi moraju stajat na
nogama. A za sada je to još uvijek ograničen broj za sjedeća mjesta, a moj tip muzike nije za sjedenje. Prave fešte ćemo pričekat, ja još ništa nemam dogovoreno. Za sada je sve
odgođeno za sljedeću godinu kada se smatra da će bit bolje.
Mnogi pjevači i bandovi su ugroženi bez izvora zarade.
- Bavin se i kulinarstvom pa je i to izvor prihoda. Ne samo glazbenici, već i manageri, tonci,
muzičari, zaštitari, svi su ugroženi i bez zarade. Jedan lanac kojemu su se najgore stvari
dogodile za vrijeme korone. Mene nije toliko zakačilo jer neman tolike apetite, bija san
većinom doma. Bavija san se kreativnim stvarima, radija san muziku, svira klavir i radili smo na novim pismama. Album, naime izlazi dogodine, ne znamo još ime, sve smo prebacili za 2022. Imamo ludilo stvari, neke ćemo izbacit, nažalost.
Komiža je je unikatno mjesto na svijetu gdje se sve pridošlice žele poistovjetiti s lokalnim stanovništvom. Tako se nešto ne nalazi na ostalim otocima, u ostalim mjestima po Jadranu. Svatko tko dođe u Komižu, želi biti veliki insider.
- Je, je. Generalno na Visu vlada ta neka čarolija. Ja se sićan prije nego san otvorija restoran san par puta bija dok san bija mlađi i meni su ovaj otok i Komiža posebno pričinjavali neku magiju, upravo to šta kažeš jer san se i ja tija poistovjetit s mještanima i bit dio cijele priče. Vidim to i po ljudima, gostima koji dođu. Dođu sedam dana pa produže još tjedan, pa još tjedan. A poznajen neke srance koji su tu ostali i cijelu zimu. Sad su već nekoliko godina tu. Ima neka čudesna magija ovdje. Možda izoliranost koja je dugo vladala, ipak je Komiža bila vulkanski krater.
Misliš li da će biti dobra sezona?
- Mislim da hoće. Nama je i prošla bila dobra, samo je kasnije počela. Bila je dva miseca, naglo su kasnije sve ukinuli. Već je sada sve bolje nego prošle godine. Smještajni kapacitet to pokazuje. Mislim da će biti okej. Neće nas valjda zadesit neka nova bomba. Previše smo se opustili, svima je sve bilo divno i krasno i onda paf!!! Možda smo nešto i naučili, ali ipak smo mi ljudi prokleti pa kad sve prođe mi se ponašamo kao da ništa nije ni bilo.
Kakav ti je životni ritam ovdje u Komiži?
- Pa kad je Čaka (pas haski) tu onda se dignem malo ranije da ga odvedem malo u šetnju jer je on ipak haski i vruće mu je poslije. Onda trening obavezno svaki dan. Ako ne odradim trening zbog previše posla onda ne funkcioniram cijeli dan. Buden nervozan. To je moja dnevna obaveza, dalje kužina, prođen s kuharima prethodni dan, malo šta ćemo danas, narudžbe, malo kupanje. Dinamično je, dolaze ljudi, prijatelji, iako san ja malo vuk samotnjak pa zimi odradim samotnjačke stvari. Eto, to je to.
