Ivica Bubalo je poznati estradni menadžer iz Splita, koji je u svojoj dugoj karijeri surađivao s brojnim velikim imenima hrvatske glazbene scene. Među njima su Mišo Kovač, Severina, Daleka obala, Doris Dragović, Thompson i mnogi drugi. Bubalo je bio ključan u organizaciji velikih koncerata, uključujući popunjavanje velikih prostora poput stadiona Poljud i dvorane Gripe.
Bubalo je poznat i po izražavanju jasnih i ponekad kontroverznih mišljenja na društvenim mrežama, ne libeći se javno kritizirati različite aspekte glazbene industrije i društva.
S njim je o raznim temama, a ponajviše o životu na Privoru, dijelu Žrnovnice na padinama Mosora, razgovarala Darija Bujas.
Darija: Poznajemo se dugo, imamo mnogo zajedničkih prijatelja i iskustava. Odakle početi?
Ivica: Htio bih početi s tvojim pokojnim suprugom Igorom, i molim te da ovo staviš u intervju. Bilo mi je pravo zadovoljstvo sjediti s njim i razgovarati. Uvijek je bilo mudrosti u njegovim riječima. Bez obzira jesmo li pričali o glazbi, politici ili sportu, uvijek si mogao nešto naučiti. Posebno smo voljeli pričati o vaterpolu, jer vam je sin vratar. Sjećam se vaših dolazaka u "Semafor", gdje sam tada surađivao s Matkom Jelavićem. Matko je jako cijenio Igora, što je dokazao time da mu je bio kum na vjenčanju. S godinama često razmišljam o ljudima koji su mi bili posebni, a Igor je svakako jedan od njih.
Darija: Prije dvije godine surađivali ste s Draženom Zečićem, a naša kći Dina bila je uključena u projekt. Kako se sjećate toga?
Ivica: Da, Dina je radila s nama i u nekim trenucima sam u njoj prepoznao Igora. Njene reakcije i način na koji je govorila podsjećali su me na njega.
Darija: Kako je Dina ušla u medije?
Ivica: Vidio sam njezin talent i odmah je odveo na TV Jadran, a kasnije je radila na Kanalu 5. Opravdala je moje povjerenje i bila je sjajna. Šteta što više nije na televiziji, jer zaista ima veliki talent.
Darija: Sada radi kao menadžer, baš kao njezin otac, samo s drukčijim imenom firme. Hoćemo li ovdje stati?
Ivica: Hoćemo, ali ćemo se vratiti ovoj temi (smijeh).
Darija: Dug je dan. Voljela bih da kažete nešto o vašoj kući na Privoru, posebno nakon velikog požara.
Ivica: Privor, kao i cijela Žrnovnica, ima ogroman potencijal za turizam. Kada krenem iz Splita, potrebno mi je samo 13 minuta da stignem do Privora. U tih 13 minuta sve se mijenja – klima, mir, sve. Nažalost, ljepote Privora i Žrnovnice ne koriste se na pravi način. Upoznao sam mnoge sposobne ljude koji bi mogli napraviti velike stvari, ali nedostaje podrška grada prema tom području.
Sjećam se jednog posebnog trenutka kada je kod mene došao Jasmin Stavros s namjerom da kupi zemlju na Privoru. Bio je tu nekoliko dana, a onda su došli Mišo Kovač i njegova tadašnja supruga Anita. U to vrijeme sam surađivao s njima i svi smo zajedno uživali u miru Privora. U jednom trenutku Jasmin je rekao: „Imamo jugoslavenski Hollywood!“ To je bilo vrijeme Jugoslavije, naravno, i tek kasnije, kad sam posjetio pravi Hollywood, shvatio sam da je sva filozofija u lokaciji – padine koje pružaju svjež zrak, otvorenost i pogled na more.
Kasnije se moj otac zaljubio u Privor, i nije bilo ničega što nismo imali u našem vrtu. Jedini problem bila je voda – postojala je samo jedna špina i guma, i morali smo čekati red noću kako bismo napunili bačve za zalijevanje. Bilo je to početkom osamdesetih, a unatoč svim poteškoćama, to je bilo lijepo vrijeme. Ljudi su se okupljali, družili, i poštivao se red.
Veliko slavlje nastupilo je kada je Edo Baćin riješio problem s vodovodom. On je bio osoba koja je pokrenula sve i omogućila da se zajednica razvija. Danas me oduševljava kako se Privor razvija. Poznajem nekoliko prijatelja koji su kupili zemlju u Žvoraju, a s nama se priključila i Karmen Bošković, jedna od najdražih osoba u mom poslu.
Darija: Vidjela sam je nedavno na smotri klapa u Žrnovnici, gdje svake godine pomaže organizatorima, udruzi Žrvanj.
Ivica: Da, znam da je uvijek tu kada je riječ o smotri klapa. Nedavno sam imao zanimljivo iskustvo – bio sam u Splitu kada me susjeda obavijestila da me traže dvoje mladih ljudi. Na početku sam rekao da ne kupujem ni prodajem, ali ipak sam dogovorio sastanak. Bilo mi je drago jer su ti mladi ljudi, stari oko 25 godina, imali cijeli projekt Privora snimljen dronom. Predstavili su mi ideju s bazenom, palmama i ostakljenim dijelovima. To je bilo nešto fantastično, ali u mojim godinama nisam spreman na velike promjene. Da sam mlađi, ne bih pitao za cijenu, nego bih samo rekao: „Radite!“
Privor je ono što svakom čovjeku treba. A od kada je došao turizam, oduševljen sam. U godišnjem prosjeku, jedna vila na Privoru je iznajmljena više nego mnoge uz more. Navečer vidim mlade ljude kako se zabavljaju, smiju i uživaju do ranih jutarnjih sati. U gradu to ne mogu. Internet je učinio svoje i vrlo brzo se pročulo da je Privor mirno mjesto, samo nekoliko kilometara od mora – idealno!
Darija: Sada kada ste sve ovo ispričali, što mislite o mojoj ideji da Žrnovnica dobije svoju Turističku zajednicu?
Ivica: To bi bio veliki korak za Žrnovnicu. Turistička zajednica mogla bi pokrenuti projekte i osigurati financijska sredstva. Ono što bi se postiglo u pet godina s Turističkom zajednicom, bez nje bi trajalo pedeset godina. Znam nekoliko malih mjesta koja su se razvila upravo zahvaljujući Turističkoj zajednici i pristupu fondovima. Napredak bi bio ogroman, ne samo u turizmu već i u cjelokupnoj infrastrukturi.
Darija: Svjesna sam koliko nam to treba, ali iznenadili ste me koliko je to ključno.
Ivica: Vidim da si se dosta zauzela za to i u potpunosti te podržavam. Učinit ću sve što je u mojoj moći da uspiješ u tome. Baš sve!
Darija: Hvala vam u ime cijele Žrnovnice!
