[dropcap]N[/dropcap]a poljudskim bazenima rađa se još jedna inspirativna priča. Glavni akter i osoba koja nam mora biti uzor jest Nikolina Mitar, 17-godišnjakinja iz Segeta i učenica 3. razreda Srednje škole Ivana Lucića-ekonomski smjer. Ovoj nevjerojatnoj djevojci je dijagnosticirana cerebralna paraliza-tetrapareza te joj liječnici nisu davali mnogo nade.
No, ona se izborila za sebe. Članica je splitskog Plivačkog kluba Cipal, koji okuplja plivače sa svim oblicima tjelesnog invaliditeta i poteškoća u razvoju. Posjetili smo je na jutarnjem treningu te se uvjerili u snagu koju Nikolina posjeduje.
"Ne dopuštam da me invaliditet priječi u životu"
Za sebe nam je rekla da je uporna osoba koja se trudi dati 100% za sve što radi.
- Imala sam velika oštećenja na mozgu. Doktori su mislili da neću moći vidjeti, čuti i govoriti, to jest da ću biti kao biljka. Pogriješili su. Mogu vidjeti, čuti i govoriti. Moja je bolest utjecala na motoričke sposobnosti i to sam uspjela poboljšati ustrajnim radom. Ne dopuštam da me invaliditet priječi u životu - kazala nam je Nikolina na početku razgovora.
Plivanjem se počela baviti sasvim slučajno.
- Mama je tražila na internetu sportove za osobe s invaliditetom u Splitu. Na internetu se nalazio broj sportskog saveza invalida grada Splita. Ponudili su mi puno sportova, no odlučila sam se za plivanje jer sam kao mala jedva čekala ljeto kako bih mogla roniti i plivati na moru. Majka je stupila u kontakt s trenericom Barbarom Kaličanin te sam počela trenirati 25. rujna 2020. godine. U početku sam se znala održavati na vodi. Bilo je teško svladati tehnike. U samo par mjeseci velikom voljom i upornošću uspjela sam svladati prsnu tehniku, a nakon godinu dana uspjela sam naučiti leđno - prisjeća se.
Nikolini su malo 24 sata u danu. Ima izrazito dinamičan raspored.
- Probudim se u šest sati te krenem iz Segeta za Split u šest sati i dvadeset minuta. Dođem na bazen u sedam, a trening mi završava u osam sati i petnaest minuta. Kući sam u devet sati. Kada dođem doma učim do deset sati i trideset minuta jer već u jedanaest idem na fizikalnu. Ona završava u podne. Nakon toga dođem kući, ručam i spremim se za školu. U školi sam od 14 do 19:10 sati. Preko vikenda pokušavam što više naučiti tako da preko tjedna samo ponovim - opisala nam je detaljno Nikolina.
"Najponosnija sam na to što sam isplivala normu za svjetsko prvenstvo"
Prvi put se natjecala u Splitu u travnju 2021. godine, gdje je 50 metara prsno isplivala za 2:34.87. Iza toga je uslijedio ogroman napredak.
- Iduće veće natjecanje je bilo u Zagrebu na Međunarodnom festivalu plivanja u prosincu 2021. godine, gdje sam otplivala 50 metara prsno rezultatom 1:35.60. Prvi put na istom natjecanju plivala sam 100 metara prsno i ostvarila rezultat 3:09:04. To mi je donijelo prvu juniorsku medalju i to brončanog sjaja. Između ta dva natjecanja imala sam još i natjecanje u Zadru, Zagrebu (ekipno) i Rijeci. Osvojila sam dvije zlatne medalje u svojoj klasi na otvorenom međunarodnom natjecanju u Splitu i to na 50 i 100 metara prsno. I to nije sve, isplivala sam normu na 100 metara prsno za svjetsko prvenstvo, ali kako sam još mlada plivačica, moram proći i međunarodnu klasifikaciju kako bi nastupala na takvim natjecanjima. Po prvi put sam nastupila na 50 metara leđno i osvojila prvo mjesto u svojoj klasi. Najponosnija sam na to što sam isplivala normu za svjetsko prvenstvo - sretno će nevjerojatna djevojka, koju do kraja godine očekuju natjecanja u Sarajevu, Rijeci i dvaput u Zagrebu.
Uvjetima u Cipalu je itekako zadovoljna.
- Klub broji 80-ak članova. U posljednje tri godine su marljivim radom uprave i trenera osigurane besplatne članarine, putovanja, natjecanja i hrana. Time smo i jedini klub gdje nitko u Hrvatskoj ne placa članarinu i natjecanja. Ovo ljeto opet počinje besplatna obuka neplivača za djecu od 4-9 godina, a uz obuku neplivača, imamo grupe roditelj i dijete, vrtić, škola plivanja te mlađe i starije natjecatelje. Pozivamo roditelje da zaprate našu Facebook stranicu, gdje ćemo objaviti kad počinje besplatna obuka neplivača za djecu s invaliditetom. Također sam zadovoljna s trenericama Barbarom i Katom i trenerima Mirkom i Jurom. Imam i ogromnu moralnu podršku trenera Damira - govori nam.
"Moj san je da jednog dana pronađem posao gdje me neće smatrati manje vrijednom samo zato što sam invalid"
Nije zadovoljna sadržajima za osobe s invaliditetom u svom Trogiru.
- Ne samo da bi Trogir trebao poraditi na tome, nego i cijela država. Nedostaje pločnika i na nekim mjestima gdje ima pločnika nisu dovoljno široki te invalidskim kolicima ne mogu proći. Zbog toga većinu vremena vozim se po cesti. Isto tako većina škola, općina, policija i banka nije prilagođeno - požalila nam se.
Na kraju je poslala poruku.
- Moj san je da jednog dana pronađem posao gdje me neće smatrati manje vrijednom samo zato što sam invalid. Isto tako, san mi je nastupiti na svjetskim i europskim natjecanjima - zaključila je Nikolina.
