Sve češće se u hrvatskom obrazovnom sustavu govori o inflaciji odlikaša, fenomenu u kojem sve veći broj učenika postiže izvrsne ocjene, dok istodobno znanje i radne navike, upozoravaju nastavnici i psiholozi, slabe. Tom se temom bavila emisija Labirint na Hrvatskoj radioteleviziji, u kojoj su progovorili nastavnici različitih profila te stručnjaci za mentalno zdravlje djece.
Profesor hrvatskog jezika Žarko Gazzari smatra da su se odnosi u školama bitno promijenili te da je autoritet nastavnika ozbiljno narušen. Ističe kako loša ocjena nekad nije bila doživljavana kao nepravda, nego kao signal da je potreban veći trud. Danas, kaže, roditelji sve češće ulaze u sukobe s nastavnicima, a pritisak se nerijetko provodi putem prijava i inspekcija. Prema njegovim riječima, sustav je postavljen tako da se nezadovoljstvo roditelja nastoji izbjeći pod svaku cijenu, pri čemu nastavnik ostaje nezaštićen.
Slična iskustva iznosi i profesor hrvatskog jezika i filozofije Danijel Tomašić, koji upozorava da učenici dolaze s izvrsnim prosjekom, ali slabijim znanjem i nerazvijenim radnim navikama. Smatra da se kriteriji postupno snižavaju jer se svaki ozbiljniji zahtjev brzo tumači kao nepravda. Roditeljski pritisak dodatno pojačava strah od inspekcijskog nadzora, koji, kako navodi, gotovo uvijek može pronaći neku proceduralnu pogrešku u složenoj i opsežnoj administraciji.
Učiteljica razredne nastave Vlatka Baković podsjeća da ni nekadašnji odlični učenici nisu imali isključivo najviše ocjene te da je ocjena bila realna mjera znanja. Danas se, tvrdi, učiteljske odluke redovito dovode u pitanje, a djecu se navikava na uspjeh koji nije uvijek zaslužen. Posebno upozorava na društvenu glorifikaciju izvrsnosti, u kojoj se stvara dojam da svi moraju biti najbolji, što dugoročno vodi gubitku stvarne kvalitete i zanatskih i stručnih vještina.
Profesorica engleskog jezika Ana Majnarić ističe da ocjene sve češće ne odražavaju znanje, nego pritisak roditelja. Svaka ocjena ispod petice, kaže, često je povod za dolazak roditelja u školu s ciljem promjene ocjene, a ne pomoći djetetu. Smatra da su nastavnici postali nezaštićeni te izloženi administrativnim opterećenjima i nadzorima, zbog čega se osjećaju zamjenjivo i obespravljeno.
Na psihološke posljedice takvog sustava upozorava psihologinja Nataša Jokić Begić, koja navodi da u savjetovališta sve češće dolaze upravo izvrsni učenici. Riječ je o djeci s izraženim perfekcionizmom, tjeskobom i osjećajem da nisu dovoljno dobri, pa čak i s oblicima samoozljeđivanja zbog doživljenog neuspjeha, poput četvorke. Ističe da ocjena više nije samo pokazatelj znanja, nego propusnica za daljnje školovanje.
Psihologinja smatra da pritisak ne dolazi samo iz škole, nego iz šireg društvenog okvira koji glorificira savršenstvo i individualnu odgovornost. Roditelji su, s jedne strane, bombardirani porukama da su potpuno odgovorni za uspjeh svoje djece, dok im se, s druge strane, ne ostavlja dovoljno vremena i podrške da se tom zadatku doista posvete. Posljedica je pretjerana zabrinutost i stalna kontrola, koja se prenosi i na djecu.
