Cilj induciranog poroda jest uspješan vaginalni porod koji se ubrzava zbog sigurnosti majke i bebe.
Jedan od čestih uzroka induciranog poroda jest pucanje vodenjaka s izostankom početka prirodnih trudova kroz nekoliko sati ili određene dijagnoze majke ili djeteta koje bi se mogle pogoršati odgađanjem poroda.
Inducirani porod je potaknuti porod koji bi se trebao prakticirati samo kada za to postoje medicinske indikacije.
Inducirani porod provodi se u nekoliko koraka. Prvi korak induciranja poroda jest kidanje vodenjaka kada se medicinskom iglom buši vodenjak i time pokušava potaknuti kontrakcije i ubrzati porod. U drugom koraku induciranja poroda prostaglanidima se pokušava omekšati cerviks i tako olakšati otvaranje kada dođe vrijeme za porod. Prakticira se kod žena kojima je termin prošao, piše Mamin kutak.
Najpoznatiji korak kod induciranja poroda je treći korak - takozvani drip. Oksitocin je prirodni hormon koji se otpušta iz hipofize i zaslužan je za poticanje trudova i jačanje kontrakcija tijekom poroda. Drip se preporučuje trudnicama kod kojih je vrat maternice skraćen i mekan.
Najčešći razlozi za provođenje induciranog poroda su:
- prenesena trudnoća iza 41. tjedna trudnoće
- zastoj rasta ploda
- indikacije da je posteljica ostarila i počela gubiti funkciju
- mutna ili zelena plodna voda
- kronične bolesti majke
- patologija trudnoće (npr. preeklampsija)
Oporavak nakon induciranog poroda je osjetno kraći u odnosu na oporavak od carskog reza. Kao glavni nedostatak indukcije svakako se smatrra snažna bol i uzastopni trudovi na koje se gotovo nemoguće pripremiti te porod tada nerijetko postaje dosta traumatično iskustvo za trudnicu.