Provođenje više vremena u igranju videoigara povezano je s blagim porastom inteligencije kod djece, pokazalo je istraživanje koje donekle proturječi uvriježenom mišljenju da su videoigre štetne za mlade, piše Science Alert.
Iako je zabilježena razlika u kognitivnim sposobnostima relativno mala i ne dokazuje izravnu uzročno-posljedičnu vezu, statistički je značajna. Studija provedena 2022. godine pritom je uzela u obzir i čimbenike poput genetike te socioekonomskog podrijetla djece. Za razliku od igranja videoigara, gledanje televizije i korištenje društvenih mreža nije pokazalo ni pozitivan ni negativan učinak na inteligenciju.
"Digitalni mediji definiraju moderno djetinjstvo, ali njihovi kognitivni učinci još uvijek nisu potpuno jasni i predmet su rasprava“, navodi se u radu tima znanstvenika iz Nizozemske, Njemačke i Švedske. Dodaju kako bi istraživanja koja uključuju genetske podatke mogla pomoći u razjašnjavanju uzročnih veza i uloge genetskih predispozicija.
Detalji istraživanja
Istraživači su analizirali podatke o vremenu provedenom pred ekranima za 9.855 djece u SAD-u, u dobi od 9 i 10 godina. Djeca su u prosjeku dnevno provodila oko 2,5 sata gledajući televiziju ili online videe, jedan sat igrajući videoigre te oko pola sata na društvenim mrežama.
Dvije godine kasnije prikupljeni su podaci za više od 5.000 djece iz iste skupine. U tom razdoblju kod djece koja su više od prosjeka igrala videoigre zabilježen je porast kvocijenta inteligencije (IQ) za oko 2,5 boda iznad prosječnog povećanja.
Kako su mjerene kognitivne sposobnosti
Porast IQ-a temeljio se na rezultatima zadataka koji su uključivali razumijevanje pročitanog, vizualno-prostornu obradu te sposobnosti pamćenja, fleksibilnog razmišljanja i samokontrole.
„Naši rezultati podupiru tvrdnju da vrijeme provedeno pred ekranom općenito ne narušava kognitivne sposobnosti djece te da igranje videoigara može imati i pozitivan učinak“, izjavio je 2022. godine neuroznanstvenik Torkel Klingberg s Instituta Karolinska u Švedskoj.
Kontekst i ograničenja
Studija se odnosila isključivo na djecu u SAD-u i nije razlikovala vrste videoigara, poput mobilnih i konzolnih. Ipak, autori ističu da pruža vrijedan uvid i podupire ideju da inteligencija nije fiksna osobina.
Dodaju i da su ranija istraživanja često davala proturječne rezultate zbog manjih uzoraka i zanemarivanja genetskih i socioekonomskih čimbenika, što se u ovom radu nastojalo izbjeći.
„Nismo ispitivali utjecaj vremena pred ekranom na tjelesnu aktivnost, san, dobrobit ili školski uspjeh, pa o tome ne možemo donositi zaključke“, naglasio je Klingberg. „U sljedećim istraživanjima proučavat ćemo i druge okolišne čimbenike te njihov odnos s razvojem dječjeg mozga.“
