„Ja sam idealna susjeda“, zavapila je Susan Lorincz policiji u jednom od desetaka, ako ne i stotina poziva lokalnoj policiji jer su joj beskrajno smetala kvartovska djeca koja su se ponašala – kao djeca. Višemjesečna natezanja oko toga koliko se djeca glasno smiju igrati i gdje kulminirala su svađama sa susjedima, a kako je policija samo pokušavala urazumiti obje strane, Lorincz je jednog dana uzela stvar u svoje ruke. Imajući na umu da joj floridski Zakon o nužnoj obrani itekako ide u korist. Sažetak je to Netflixova sjajnog dokumentarnog filma „The Perfect Neighbor“. Postoji li veća crvena zastavica od te izjave o samoj sebi?
Kobnog 2. lipnja 2023. godine 35-godišnja Ajike (A.J.) Owens, samohrana majka četvero djece, krenula je ljutito kucati na vrata svojoj problematičnoj susjedi Susan Lorincz. Potonja je već prije u više navrata djecu iz svojega susjedstva nazivala retardiranima, a obitelj Owens častila je i rasističkim komentarima, „riječju na c“, što će u razgovoru s policijom pokušati minorizirati. Lorincz je taj dan bacila koturaljke na Ajikina sina, bijesna zbog njegova tobožnja uznemiravanja njezina posjeda, a kao uznemiravanje je prijavljivala dječja igranja nogometa i „stalnu buku i vrištanje“. Usamljena 59-godišnjakinja koja je društvenim kontaktom smatrala život sa životinjama otprije nije mogla podnijeti Owensinu djecu, čemu svjedoče policijske snimke ranijih intervencija.
Metak kao odgovor na kucanje
Toga je dana Lorincz, između dva poziva policiji zbog kucanja Ajike Owens, ispucala metak kroz zatvorena vrata i smrtno ranila mladu majku. Pored nje je u tom trenutku bio njezin malodobni sin koji je svjedočio strašnom prizoru. Ono što je Lorincz vjerojatno smatrala olakotnom okolnošću, a to je njezin unezvijereni poziv policiji prije pucanja, pokazat će se kao njezina loša procjena. Inspektori su, naime, vrlo brzo srušili njezinu priču o višeminutnom kucanju i lupanju od kojeg samo što se nije srušila kuća i koje je u njoj izazvalo smrtni strah, zbog čega je krenula tražiti pištolj i mobitel. Maleni vremenski raspon sugerirao je da priča ne drži vodu, da Lorincz ima problem s percepcijom vremena, da vjerojatno izmišlja alibi, a i da je upitna njezina procjena razlike između straha i bijesa.
Ostaje nejasno što se čekalo s uhićenjem, koje je uslijedilo tek četiri dana kasnije. Ajike Owens podlegla je ozljedama istog dana kad je upucana, nedugo nakon dolaska u bolnicu. Dramatične snimke njezine shrvane djece, bivšeg supruga i majke mučne su za gledanje, a unezvijerene reakcije cijelog susjedstva odražavale su nevjericu, ali i problem koji je cijelo vrijeme tinjao, a ovdje je neuvijeno rečen u kameru – da je bilo obratno, da je crnkinja upucala bjelkinju, bi li uhićenje bilo brže?
Prvo pucanj, a onda postavljanje pitanja
Kad je Lorincz shvatila da je inspektori drže u šaci, da se neće izvući na traljavi Zakon o nužnoj obrani i da je ubojstvo iz nehaja ipak ubojstvo, počela se opirati uhićenju, žaleći se na svoje loše zdravstveno stanje. Gledatelje valja uputiti da posebno obrate pozornost na to kako se Lorinczino lice u sekundi mijenja kad je policajci ne gledaju. Golema je kvaliteta ovoga dokumentarnog filma o stvarnome zločinu činjenica da je čitav snimljen policijskim kamerama u realnom vremenu, što doprinosi njegovoj surovosti, snazi i autentičnosti. Možda će se među gledateljima naći netko poput nas tko će se zapitati jesu li floridski policajci zbilja tako smireni i hladnokrvni te izrazito profesionalni pred licem bizarnih zločinaca i očiglednih provokacija – ili ih takvima čini svijest o tome da se sve snima.