Poznati dalmatinski kantautor Ibrica Jusić dao je opširan intervju za Face TV u Sarajevu, u kojem je govorio o svom podrijetlu, odnosu prema politici, Dubrovniku i obitelji.
Jusić ističe da se tijekom karijere svjesno držao podalje od politike, naglašavajući da kao glazbenik pripada svima, a ne jednoj grupaciji. Prisjetio se i da je pjevao Franji Tuđmanu u vrijeme kada to mnogi nisu željeli, ali dodaje da je nakon što je odbio učlanjenje u HDZ godinama bio zapostavljen.
„Ali s ponosom kažem da sam Hrvat islamske vjeroispovijesti. To je činjenica. Od svega možeš pobjeći, ali od sebe ne možeš. Ja znam tko sam i što sam“, rekao je Jusić, dodajući da se svugdje osjeća ugodno, da nikome ne želi zlo te da se iskreno raduje dobrim ljudima i pozitivnoj energiji.
Govoreći o Dubrovniku, istaknuo je kako mu je posebno drago što ga oslovljavaju s „gospar Ibrica“, što doživljava kao znak da ga je grad prihvatio. Podsjetio je i na doprinos dubrovačkih muslimana gradskoj povijesti i kulturi, navodeći primjere iz književnosti, glazbe i kazališta.
„Kome smeta – što ću mu ja, ali to su činjenice“, poručio je.
U intervjuu se osvrnuo i na obiteljsku povijest. Majka mu je iz Blagaja, iz obitelji Velagić, a njegov se otac još dvadesetih godina prošlog stoljeća zaljubio u Dubrovnik. Nakon rata obitelj je živjela skromno, no u kući je, kako kaže, uvijek bilo pjesme. Otac je radio kao trgovac, a umjetnička crta obilježila je cijelu obitelj.
„Svi smo umjetnički nadareni. Sestra je bila solistica, majka je lijepo pjevala. Taj se genetski kod nastavio“, rekao je Jusić, dodajući kako je s braćom i danas u svakodnevnom kontaktu te da su se još snažnije povezali nakon smrti brata Đele.
