Objavljena je druga zbirka poezije Ivane Burić "Otok, rosa, suton..." pisala je zadnjih godina i pripremila novu zbirku. Pa, iako fizički nije više s nama, njeni stihovi i misli živjet će s nama i dalje...
Knjiga je izdana u nakladi HGSU „Petar Milat" i Narodne knjižnice Blato. Knjiga je ma u 3 dijela, njene nove pjesme na hrvatskom, naknadno pronađene prve na engleskom jeziku i misli (aforizmi) koje je željela da se nađu u novoj zbirci.
Promocija će se održati u Blatu na otoku Korčuli (utorak) 15. studenog u 19 sati u Velikoj dvorani Doma kulture…
Evo što je u predgovoru nove zbirke napisala njena mati Meri Cetinić
- Ivana Burić je počela pisati rano, već u svojim ranim godinama. Napisala je pjesmu o ”morskom ježu na kojeg se ubola dok se kupala s mladićem u Zubaća vali...
Dok je studirala u Zagrebu na Muzičkoj akademiji, njezin interes za lijepu riječ i stih odveo ju je do Pjesničke Pop rock škole Maje Perfiljeve gdje je pohađala program usavršavanja pjesničke umjetnosti i primijenjene književnosti te je završila Pjesničku školu u klasi prof. Maje Perfiljeve 20.11. 2003. godine.
Njezina pjesma Maslina uvrštena je u zbirku Erato koja sadrži najljepše hrvatske lirske pjesme te je isto tako dobila priznanje za doprinos književno-umjetničkom stvaralaštvu u Republici Hrvatskoj od Međunarodnog instituta za književnost 2004. godine.
TO CARL
- Neke od prvih pjesama napisala je Ivana na odličnom engleskom jeziku. Deponirala ih je prije 18 godina u Hrvatskoj autorskoj agenciji. Ljubaznošću agencije pjesme su pronađene u arhivi i uvrštene su u ovu zbirku. Zanimljivo da je jednu od njih htio uzeti i snimiti čuveni američki pjevač Carl Anderson s kojim se Ivana u to vrijeme dopisivala. Nažalost do suradnje nije došlo jer je Carl nakon prometne nesreće obolio od leukemije i preminuo. Među pjesmama na engleskom je i Ivanina pjesma posvećena Carlu Andersonu pod nazivom To Carl.
Napisala je brojne stihove za skladbe koje je sama uglazbila. Neke od njih snimljene su i izvedene na Šibenskom festivalu kao što su pjesme Presveto je meni, 2006. godine, Doviđenja more, 2008., Ako trebaš jesen, 2009., Piši mi 2010. godine s kojom je osvojila 2. nagradu žirija u Podgori, Arena 2009. u izvedbama poznatih izvođača: Ksenije Varvodić, Maksa Hozića, Saše Jakelića, a i u mojoj izvedbi - kaže Meri.
Ivana je snimila album Dozvoli 2014. godine na kojemu svaka od nas izvodi svoje autorske skladbe. Svoju prvu zbirku pjesama Sastanak u tajnosti Ivana objavila u nakladi web-knjižare Redak kod koje je iskazala umjetnički dar za dizajn.
Želja joj je bila da u novoj zbirci budu objavljene pjesme i aforizmi. Nekoliko zadnjih godina bi ujutro pri prvoj kavi sjedila sat - dva i razmišljala o novom aforizmu. Zatim bi mi pokazala i tražila od mene da pročitam, a kako bih ja u to vrijeme već bila u kuhinji i spremala ručak, obično nisam na prvo čitanje razumjela smisao napisanog.
Ona bi mi kao djetetu u školi objasnila jednostavno što je mislila i obično bih svaki put ja ostala zatečena objašnjenjem i dubinom njezinih misli i priče. Nakon njezine smrti, danima sam prepisivala aforizme s njenog profila kojih je bilo na stotine, a tek onda sam pronašla fasciklu u kojoj je ona već bila izabrala aforizme koje je htjela da se nađu u knjizi. Po jednom od njih sam izabrala naslov njezine nove zbirke, a koji mi se učinio da predstavlja poetsku, ranjivu i nadahnutu dušu moje Ivane.
Pjesme koje je pisala zadnjih godina i izabrala za novu zbirku prepisala je na računalo nekoliko dana prije nego joj se zdravstveno stanje naglo pogoršalo. Tada mi je rekla da joj se ne sviđaju jer su suviše tužne i depresivne. Preminula je dvadesetak dana poslije. Prvih 9 pjesama su njezin izbor, a ostale sam ja izabrala iz bilježnica nadodajući nekoliko starijih neobjavljenih pjesama, rekla nam je Meri.
U svakom slučaju, Narodna knjižnica Blato zaslužuje pohvalu za trajno sjećanje na Ivanu Burić. Pravi putokaz za druga, manja i veća središta!
