Nedugo nakon početka drugog dana suđenja Filipu Zavadlavu krenulo se s ispitivanjem okašnjelih svjedoka, prvo dvoje nisu imali nekih posebnih saznanja iako su bili direktni očevici – jedan je vidio Zavadlava (kasnije ga je prepoznao u policiji na line-upu) kako šeta naoružan kalašnjikovom te je pozvao policiju, dok je žena zaposlena u trgovini čula hice, sklonila se te potom vireći kroz staklo vidjela motor i tijelo na tlu, na Šperunu.
Damir Šolić je međutim, kao prvi susjed obitelji Zavadlav na Skalicama, podrobno opisao okolnosti prije te nakon krvoprolića u centru Splita, gdje je Zavadlav “iz osvete likvidirao Bobana, Torlaka te Marina Ožića Paića (25) hicima iz automatske puške”, kako stoji u optužnici.
- U toj obitelji je oduvijek bilo nesuglasica, da se tako izrazim, ali ne među djecom nego između roditelja. Niti jedan sukob nije bio kod sve trojice dječaka. Po mome, Filip je bio puno, puno dobar u toj disfunkcionalnoj obitelji, uvijek ih je mirio i nikad, ni u jednoj situaciji nisam mogao zamisliti da tako nešto može napraviti.
"I danas žalim što ipak to nisam napravio"
Susreo sam ga u četvrtak, dva dana prije ubojstva, u “portunu”. Gotovo da je bio u suzama, govorio je “sve mi je propalo, ne znam šta ću...” Pozvao sam ga na ručak, jer je vidno smršavio, to smo kasnije komentirali u mojoj obitelji. Tijekom ručka je bio strahovito tih, očito je u njemu nešto kuhalo. Rekao je da ga je ostavila cura, pokušao sam ga utješiti riječima poput “ima još djevojaka”. Pričali smo, pokazao mi je četiri-pet vrsta tableta koje pije, a predložio sam mu da ću ga odvesti do bolnice, da potraži liječničku, psihijatrijsku pomoć... Odbio je. I danas žalim što ipak to nisam napravio, možda do svega ovoga ne bi došlo. Kazao je još da nije spavao desetak dana, a sad nisam siguran jeli mi tu za ručkom ili koji dan ranije rekao, da je položio neke ispite i da čeka da ga pozovu na brod, navigavat. Pitao sam ga ima li problema sa zakonom, odgovorio je kako nema, nego su mu neke osobe stavile nož pod vrat, što nije prijavio policiji... - kazao je između ostalog svjedok Šolić.
Prisjetio se kako su najmanje dva puta na vrata obitelji Zavadlav dolazili jedan visoki momak te drugi, niži, koji su prijetili, lupali na vrata, govorili “daj nam novac”. Filipov otac im je govorio da to nema veze s njim, da to nije njegov problem, te je svjedok pretpostavio da je u pitanju nešto vezano za Stanislava Zavadlava, mlađeg Filipovog brata.
"Nije djelovao suvislo"
Dobro se sjeća što se događalo dva dana kasnije, na dan Varoškog masakra.
Otišao sam u subotu gledati rukomet u Borsalina. Čuo sam za pucnjavu, ali nisam to pozorno pratio, dok nisam vidio Stanislava koji se nervozno vrtio. Prišao mi je i rekao “šjor Damire, jeste vidili što se dogodilo, to je učinio moj brat”. Nakon nekog vremena u kafić su ušli Filip, njegov otac Ante i jedan visoki čovjek, kasnije sam doznao da je to bio djelatnik iz Centra za socijalnu skrb. Nisam mogao vjerovati da je to on, s obzirom na sve, a kada su Filip i Ante izašli ispred kafića, krenuo sam za njima. Jednostavno sam osjetio moralnu potrebu da se uvjerim da je taj mladić, koji je prije dva dana kod mene sjedio za stolom i ručao, napravio tako nešto. “Filipe moj, šta si učinija, ubio si tri čovika?!”, pitao sam ga, a on mi je kratko odgovorio “Pa nisam to ja učinija”. Nije djelovao suvislo, baš je bio izvan sebe. Nije prošlo nekih desetak minuta kada je došao policajac, pitao ga je li on Filip Zavadlav, te mu je stavio lisice i uhitio ga kad je Filip potvrdno odgovorio... - na trenutke je bilo šokantno svjedočanstvo prvog susjeda obitelji Zavadlav.