Roko Roić, penjač i IT poduzetnik koji živi na relaciji Zagreb - Hvar, prošlog je tjedna na Hvaru doživio ugriz poskoka. Opisao nam je što mu se dogodilo i kako je otprilike pet sati nakon ugriza došao do seruma koji mu je spasio život.
46-godišnjeg Roića je ugrizla jedna od najotrovnijih zmija koje se može pronaći u Hrvatskoj. Uz poskoka to su riđovka i planinski žutokrug. Sve ostale vrste zmija koje postoje u Hrvatskoj neotrovne su i bezopasne.
Poskoka najviše ima u primorskom dijelu Hrvatske i u okolici Zagorja te nešto u Slavoniji, odnosno zapadnom dijelu Papuka, piše Index.
On je u petak bio na Hvaru, gdje je razgledavao stijenu na kojoj bi se moglo urediti penjalište. Dodaje kako na uređenim penjalištima vrlo rijetko ima zmija jer su plahe i maknu se od ljudi te naglašava da je ovo bila nova stijena i neočišćen teren.
"Skautirao sam novu stijenu za potencijalno penjalište na Hvaru, stijenu koja nije penjana i koja nema pristupni put. Bilo je jasno da ima zmija, one uglavnom odu kad uredimo penjalište, ali do tada je južna litica njihov teren. Pristup do stijene je 10 minuta po ravnom terenu i onda se spušta u podnožje još 6-7 minuta okolo hrpta. Tako sam i sišao i poslikao stijenu. Nazad sam odlučio napraviti nešto prilično blesavo, a to je skratiti tih 6-7 minuta uspona tako da se popnem po stijeni", opisuje Roić.
"Osjećao sam se sigurno, ali doslovno sam na pola ušao rukom u gnijezdo i dobio atipični ugriz samo jednim očnjakom. Poslikao sam ranu i upalio štopericu na mobitelu, da imam informacije o vremenu i ugrizu kad dođem do liječnika. Smirio sam se i sjetio uputa: bez podvezivanja, bez kompresije, bez isisavanja i smiriti se. Popeo sam se uz preostalih 10-ak metara stijene i pješke došao do auta. Ruka je počela oticati, ali ne pretjerano pa sam odvozio 10 min makadama i 10 min ceste do Hitne pomoći u Jelsi", opisuje dalje Roić.
No, u Jelsi nisu imali seruma. Dali su mu antibiotik i poslali ga na trajekt koji je kretao za 15-ak minuta. Tamo ga je dočekao njegov brat koji je bio s njim cijelim putem i odveo ga u bolnicu u Splitu.
"Na trajektu je otrov počeo djelovati sistemski i imao sam nekontroliranu stolicu i povraćanje, doslovno sam cijeli put proveo u WC-u. Osim toga, snažne boli nije bilo, samo oticanje ruke. Također, osjećao sam se tjelesno i mentalno skroz ok, mogao hodati i potpuno normalno komunicirati", priča Roić koji je zatim otišao na Hitnu na splitske Križine.
No, na Hitnoj također nije bilo seruma, pa je poslan na Infektivni odjel.
"Pronašao sam tu drugu zgradu, gdje me zaprimio izvanredan medicinski tim. Krvni pritisak mi je bio 110/80, puls 65. Redom su mi administrirali tetanus, antibiotike, kortikosteroide i tek nakon toga serum. Serum ide kasnije jer je moguća alergija pa da barem dobiješ ovo prije eventualne loše reakcije. Serum sam dobio nakon 5 sati od ugriza, znam po štoperici.
Nažalost - odstup, vožnja autom, trajekt pa opet auto, nakupilo se. Normalno, i puno infuzije, jer je iz mene izašlo sve na trajektu. Prenoćio sam u KBC-u, sam u sobi, izvanredni uvjeti. Prije spavanja su mi administrirali analgetik i dali Normabel za spavanje. Sutra je već serum odradio dobar posao, ruka nije pomodrila i oteklina je bila podnošljiva. U popodnevnoj smjeni sam zamolio da odem kući", opisuje Roić i dodaje kako je u bolnici i tijekom boravka tamo i tijekom dolaska na pregled dan nakon otpuštanja bila odlična ekipa.
Sada se oporavlja kod kuće. Mora mirovati, držati ruku u povišenom položaju i stavljati hladne obloge.
Roić na kraju poručuje kako je penjanje siguran sport ako se prakticira u normalnim i uređenim okolnostima. "Ovo je bila iznimna situacija u kojoj sam išao uređivati potpuno novu stijenu u divljini", zaključuje.
