Huljić zabrinut: Estrada je na koljenima, a pjevači u PTSP-u

"To su ljudi koji nisu naviknuli biti kod kuće"


Dabogda imao pa nemao. Ova je kletva snašla mnoge. Još nedavno su zarađivali iznose koje prosječan građanin ne zaradi za nekoliko godina. Za Novu godinu pjevali su za 20.000, 30.000, 50.000 eura, pa i više. Evente su naplaćivali po 100.000 kuna, reklo bi se – “lova do krova”. Jest, ne svi i ne njih mnogo, ali ipak dovoljno. Ta vremena blagostanja i obilja su trenutačno iza njih, a oni koji su trošili kao da sutra ne postoji danas “kubure” s budžetom. Nezamislivo je da je jednoj od najpopularnijih pjevačica odbijena kartica. Za normalnog čovjeka velikih oko 10.000 kuna, za nju su to samo dvije minute novogodišnjeg nastupa. No nastupa trenutačno nema. O poslovima i prihodima na estradi čitajte sljedećih dana u feljtonu 24sata za koji ekskluzivno u velikom intervjuu govori padre naše estrade Tonči Huljić


“Od Božića do Božića“, duet Tončija Huljića i Marka Tolje, odmah po izlasku došao je do trećeg mjesta trendinga. Zajedno su bili i u kampanji za Čokolino, Tolja je reklamirao Lina, Huljić Čokolina. Snimio je splitski skladatelj i reklamu za jedan modni brend, album koji će se sastojati od dva nosača zvuka i pop misu. Radi i na novom Grašinu albumu, koji izlazi nakon 17 godina stanke. Huljića, očito, ni korona ne može zaustaviti.

– Kad misliš da te 2020. godina više ne može iznenaditi, onda te nazove Tonči Huljić da snimite božićnu pjesmu – riječi su Marka Tolje u kojima ja čitam poštovanje. A vi?

Trebali biste čuti naše razgovore, kad ne pričamo za novine, pa da ja onda pitam o njegovom poštovanju. Tolja ima isti smisao za humor kao Grašo i ja. Tu smo se prepoznali, na toj razini humora. Čim čovjek dobro reagira na podlosti koje mu radim i uzvrati mi još većim podlostima, onda je to ‘my guy’. Što se poštovanja tiče, primjećujem da su ljudi uvidjeli da ne pišem samo lake note. Da tu ima puno nota klasične glazbe, gdje sam jedini živući autor, na kompilacijama u svijetu, ‘The Best Of Classic’.

 

Zašto je vilenjak u spotu pijan?

Zato što svakog adventa umisli da je velika faca jer ga svi zovu da glumi vilenjaka. Ponaša se kao bahata, razmažena zvijezda. Ante Brzak sjajno je to odglumio, jedan od bonusa ovog spota je što sam ga upoznao. Antu poznajemo kao Zmaju iz jedne reklame, svi unutra smo likovi iz reklama. Lino, Čokolino i Zmajo, a i Renata Lovrinčević Buljan, inače fitness trenerica, kao njegova menadžerica, odlično se uklopila.

Je li reklama za Čokolino bila izazov ili naprosto poboljšanje kućnog budžeta?

Ne radim da bih poboljšavao kućni budžet i ne radim ništa što ne bih radio i badava. Kad se na nešto napalim, onda ne pitam što i kako. Financije su tu bile pod B. Jako mi je bilo bitno da reklama uspije u svim segmentima i sad smo dobili to priznanje. Pokazalo se da u povijesti mjerenja brojke nikad nisu bile toliko fantastične. Ako prosjek 25 posto zamijećenosti reklame znači uspješnost reklame, kako tretirati reklamu koja ima zamijećenost 84 posto?

Lako se čovjek pogubi kad pokuša pratiti što radite. Ljetos ste napravili novi album, koji nije vani jer ste sad fokusirani na instrumentalnu ploču. U međuvremenu ste napravili i misu, pop misu?

Htio sam napraviti specifičnu misu, ali da nije previše ekstravagantna kako bi se mogla izvoditi u svijetu. Za to je zadužen izdavač Parma Rec, koji ima svojih nekoliko orkestara po Europi. Stavit će u set listu i izvoditi. Zapečatili smo to kao dogovor, narudžbu kad je Dan Brown bio u Zagrebu. Insistirali su na pop misi, zgodno je, pop i misa, ide to u jednu riječ. Napravio sam ‘Mediteransku misu’, da ne odskače od mog instrumentalnog CD-a ‘Mediteraneo’. Napravio sam je brzo, za 20 dana, mogu čak reći da mi je bilo jako lagano.

Korona je, dakle, pozitivno utjecala na vaš život?

Mi kao obitelj živimo lockdown, stojimo doma i pišemo pjesme. Idemo van samo kad ih treba snimiti. Tako sam se ponašao i prije, odem u studio, radim i vratim se doma. Dobra strana korone je da smo nakon dugo vremena bili više mjeseci zajedno. I nije bilo zle krvi, baš smo se dobro osjećali. Hana i ja smo u lockdownu napravili i ‘Ave Mariju’, koja je i bila povod za cijelu priču. Imao sam dobrog mentora koji mi je davao savjete. Preko telefona, još se nismo vidjeli, nadam se da hoćemo brzo. To je don Šime Marović, pri crkvi sv. Duje, čovjek koji je studirao pisanje mise kao glazbene forme. Kad je on to blagoslovio, rekao je: ‘To je suprotno od svega što smo mi učili i točno ono što treba biti’. Napravio sam i reklamu za jedan veliki modni, tekstilni brend, sve druge sam odbio jer bi me odnijelo.

Kako stvari stoje s autorskim pravima? Koliko ih je pandemija ugrozila ili umanjila?

Negdje izgubiš, negdje dobiješ. Neki pad će vjerojatno biti, ali ne znam koliki. Tek će se to vidjeti. Nosim teret krize kao i svi drugi, kao i cijeli svijet. Sigurno će to biti pad od 10 do 20 posto. Ali bojim se da je ovo s koronom tek početak nekih većih gluposti koje nam prijete. Kad se sve to pojavilo, moj problem je bio odviknuti se od planiranja. Čovjek sam koji ne planira jedan potez nego jedan glavni i pet alternativnih. I svih pet moraju biti na korak od ovog glavnog. Sad sam odjednom trebao naučiti živjeti kao običan potrošač kisika. Normalno da se s time nisam mirio i zato sad imam hrpu pjesama, proizvoda koji čekaju vrijeme koje će neupitno doći. Ali svjestan sam da se neće vratiti vrijeme od prije. Dogodit će se neko novo vrijeme i na to treba biti spreman. Onog trenutka kada dođe otključavanje života, karte će se nanovo trebati dijeliti i miješati. Meni je to dobar izazov.

Koliko je zatvaranje noćnih klubova utjecalo na vašu zaradu?

To je problem jer ZAMP ne može naplaćivati, ali najveći problem je to što nema koncerata, a tako skoro ih neće ni biti. Dogodit će se to da će ljudi koji su donedavno svirali sad morati naći način, odnosno već su morali, kako preživjeti. Kad počnu živjeti od nečeg drugog, pitanje je hoće li se uopće vratiti u glazbu. Moji su izvođači imali nešto nastupa. I ja sam imao pozive, vole nas zvati na te privatne evente. No jedno je kad se odradi koncert u prepunoj Areni i kad sam stopostotni autor pjesama koje izvode, a drugo manji eventi.

Dakle, u tih deset mjeseci bilo je prostora da nastupe u manjem krugu ljudi, za manji novac? Jesu li zadovoljni takvim opcijama?

Cijela ta kategorija financija više ne postoji. Ljudi su 10 mjeseci stajali kući i vrtjeli ono što im se sviđalo. I tu se pokazalo pravo stanje. Ta digitalija je jako skočila i kompenzirala pad radi pandemije. Zato kažem, na mostu izgubiš, na ćupriji dobiješ. Ali globalno je – gubitak, s kojim se mogu nositi.

Je li estrada na koljenima?

Je.

Petar Grašo, Jelena Rozga, Magazin, Jole, Domenika, Lorena… Koliko im je koncerata otkazano, odnosno, koliko su im se zbog pandemije smanjila primanja?

Kompletno. Osim ovih privatnih nastupa, koje je imalo dvoje ili troje izvođača. Jelena je imala i četiri javna koncerta, onda kad je malo popustilo. Imati u jednoj godini 80 ili 90 nastupa ili četiri, pet, ili ni jedan… jasno je da su brojke neumoljive, da prilično ružno izgleda. Možemo izdržati, financijski možemo, ali mi nismo mjerilo. Govorimo o iznimno popularnim pjevačima koji inače imaju minimalno 80 nastupa godišnje, a zna ih biti i 120. Nešto se kroz sve ove godine i skupilo da mogu izdržati godinu dana, ali oni ne mogu biti mjerilo jer su u vrhu, nisu prosjek. Od financija im je puno teže breme osjećaj bespomoćnosti.

Tonči Huljić

Stvorili ste i svjetski proslavili Maksima Mrvicu. Može li makar on reći “Baš me briga za pandemiju, uštedio sam dovoljno da mirno živim sljedećih pet godina”?

Ne bih ulazio u te kategorije jer je to čeprkanje po poreznim karticama. Nitko od nas ne drži novac ispod jastuka. Investiralo se manje-više u nekretnine. Cash je jedno pitanje, a imovina drugo.

Oni koji ne pjevaju, kako se psihički nose s nenastupanjem?

To su ljudi koji nisu naviknuli biti kod kuće. Oni stvarno imaju oblik PTSP-ja, oni bi i badava pjevali samo da rade, da se osjećaju korisnima. Ovako sjede doma i gledaju televiziju.

Kakvo je stanje u svijetu? Što kaže Mel Bush?

Još gore. Čujem se i s njim, i s Bobom u New Yorku… pored ove pošasti oni su imali i izbore pa su se svi bojali rata na ulicama.

Mogu li naše najveće zvijezde nešto drugo raditi? Mogu li se “snalaziti” u pandemiji vođenjem nekih emisija, gostovanjima u showovima…?

Ne treba im da se snalaze. Oni su se već snašli. Oni su ono što jesu, jaki izvođači, Petar je i skladatelj, imaju svoje interese, investicije i ne moraju raditi cirkus od sebe, biti predmet sprdnje.

Poznato je tko i što sve čini mašineriju koja stvara zvijezde. Kako stvari danas? Je li mašinerija srezana ili se nove zvijezde u ovom trenutku uopće ne stvaraju?

Biti zvijezda u Hrvatskoj i nije neka velika stvar. OK, kad tek kreneš, kad si pun adrenalina, onda ti je bitno proslaviti se u svojoj zemlji. Ali nemojmo zaboraviti da je naša cijela zemlja kao jedan kvart u New Yorku. Sad zamislite ambiciju da si zvijezda kvarta? Sve što radimo je zato što imamo ambiciju da to nešto ima veći domet. Fokus je na broju slušatelja do kojih trebaš doći. Zato je važna ta regionalna priča. Posao je jako otežan jer u svakoj zemlji ima pjevača više nego što treba, televizija, radija… sve je predimenzionirano, a publike je malo. Sad se moraš puno više potrošiti da dođeš na sve te televizije, da se nosiš s konkurencijom koja je u tim zemljama. Mogu napraviti instant zvijezdu, a mogu i dugoročno raditi kao što radim s ljudima. Zanima me samo ono što ima perspektivu na dulji rok. I na što veći teritorij.

Stotine, milijuni nečega ulažu se u buduću zvijezdu. Nekad su to rješavali diskografi, prije korone sami izvođači. Tko plaća danas?

Sa svojim izvođačima imam definirane, vrlo jasne i korektne odnose, zato i radimo toliki niz godina. Ja sam diskograf i prihod koji iz diskografije dođe, u cijelosti se opet ulaže u diskografiju. Nikakva dobit se ne uzima i tako već 20 godina. Ali zato postoje katalog koji stalno raste i povećava prihod. Izvođači uz to dobivaju moje pjesme i sate u studiju, a oni ulažu u svoj PR, snimanje spotova ako nema sponzora. Imaju vlastite YouTube kanale, ne idu preko Tonike kao diskografa. Tako im se vraćaju sredstva koja pokriju troškove spotova, a prihod ovisi o gledanosti istih. Ovog trenutka jedini kvalitetni prihod dolazi od živih nastupa, kojih sad nema. Nakon korone sigurno će se promijeniti i način prezentacije nastupa.

Koliko danas uopće ima zanimanja za bavljenje pjevanjem? Je li biti pjevač danas zapravo odskočna daska za ulaz u poduzetničke vode? Razmišljanje poput “Estrada će mi pomoći da budem poznat, a onda ću osnovati nešto…”?

To je loš put. Bog je svakog stvorio za nešto. Poduzetnici ne vole biti previše eksponirani, ne vole da se o njima priča, to im ne daje na ozbiljnosti posla. Bit velikog posla u ovim vremenima je šurovanje ispod stola, pa ti je u cilju da te se što manje zna.

Vrijedi li i u koroni ona da pod svaku cijenu “show must go on”?

Uvijek vrijedi. Samo se treba preformulirati u ‘život must go on’.

Koja je cijena slave danas, usred korone?

Stojiš doma i plačeš. Ali jačaš duh. Dok sve ne prođe, mi se dobro družimo i čekamo cjepiva.

Prokomentirao je Huljić i neke nove, nadolazeće glazbene nade.

Mislim da su nove generacija puno bolje, nevinije, čistije od naših. Hana, Mia Dimšić, Domenika, Zsa Zsa… sve je to krug mladih ljudi koji se raduju novim pjesmama one druge. To se ni ne treba zvati Fair Play nego jednostavno prijateljstvo. Volim kad mi dođu doma. Ovo ljeto smo bili skupa, a nadam se da će sljedeće godine ostati i duže. I Damir Bačić, Marko Tolja… sjajna ekipa ljudi koji u meni bude pozitivne emocije. Dobro utječu na mene i ja na njih. Znaju da sam za njih uvijek tu. Druga garnitura, druga generacija. Na upit mladih ‘Napiši mi hit’ odgovaram sa ‘Što ću pisati kad nemaš gdje predstaviti taj hit?’. Zato i nismo objavljivali pjesme. Nisam trebao izdati ni božićnu pjesmu, ali imao sam potrebu. Ne u smislu, ono primitivno i populistički ‘Da ovom napaćenom narodu…’, nego sam imao potrebu napraviti nešto vedro. Što me je to koštalo? Napraviti pjesmu, spot i divno se družiti s dva marketinška lika i Renatom? I Grašo je izvodio pjesmu koja je špica serije ‘Dar mar’. Eto, htjeli su njega, pa smo to napravili.

Osvrnuo se Huljić i na svoj stil, a u podužem odgovoru podsjetio se i na neka prošla vremena.

Sad su me uhvatila karirana odijela. Šime Kovačević, voditelj emisije ‘Dobro jutro, Hrvatska’ koji se javlja iz Splita, rekao je da ima neke kreacije koje su otkočene i da mu svi govore kako to nitko neće nositi osim mene. Javio mi se, ja sam rekao OK, napravi mi odijela od svih tih materijala i ove zime se furam u odijelima. Lakše je tako nego ustati i razmišljati ‘Obuka bih ove hlače, ali što ću na njih?’ A ovako, kažem – ovo odijelo i doviđenja. Imam ih sedam ili osam. Mi smo okrenuti glazbi, svjetlima pozornice, televizijama… moramo nekako i izgledati u ovim godinama. Ali apsurdno mi je da ljudi, nakon što sam navršio 59, gledaju kako se odijevam. Bio sam nekakva zvijezda i s 21, 22 godine. I to u zemlji koja je imala 22 milijuna stanovnika. Od ‘85. do ‘90. bio sam top zvijezda. Broj 1, s Magazinom. Bijelo dugme, Lepa Brena i Magazin dogovarali smo se kad će tko krenuti na turneje da se ne sudaramo. Barem 25 dana trebalo je proći od koncerta do koncerta, dok ne dođu plaće. Magazin je svake godine bio na turneji, Brena i Bijelo dugme su išli svake dvije. I uvijek bismo se sreli s jednim od njih. To vrijeme slave je bilo nesvakidašnje, a tad nitko nije gledao kako se odijevam, pišu 24 sata.

Moja reakcija na članak je...
Vau
4
Haha
2
Hagić
1
Hmmm
2
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0

1 KOMENTAR

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime