Kojim se kriterijima vode u ocjenjivanju, te je li glazba bila u sjeni politike? O tome su u emisiji Otvoreno HTV-a govorili Tomislav Štengl, šef hrvatske delegacije na Eurosongu, Aleksandar Dragaš, glazbeni kritičar "Jutarnjeg lista", Aleksandar Kostadinov, bivši komentator prijenosa Eurosonga i bivši šef hrvatske delegacije na Eurosongu, Tonči Huljić, glazbenik, skladatelj i producent.
Aleksandar Dragaš, rekao je kako mu je bilo jako simpatično kada je Marko, Baby Lasagna rekao da su oni samo klinci.
- On je sam napisao pjesmu, snimio, odabrao frendove, svoju zaručnicu, koji su sve to radili s njim. Ostaje pitanje može li se, kod nas definitivno, to pretočiti u jednu potencijalno veliku karijeru, jer Marko je vrlo mlad i to mu je jako veliki adut. Nadam se, donekle na tragu Maneskina, talijanskog pobjednika od prije par godina, da može se napraviti možda nešto slično diljem Europe, rekao je.
Aleksandar Kostadinov, osvrnuo se na žiri.
- Svaki žiri ima pravo ovisno o pravilima, a pravila za žiriranje na Eurosongu dopuštaju doslovce sve. Glasuju za koga isključivo oni žele i nema nikakvih ograda, niti procesa postupanja. Nije samo da su fanovi nesretni, imate uzbunu po društvenim mrežama, stalno se nešto piše, nego i ozbiljni, ja ih zovem seniori, koji su godinama radili iz tog kruga EBU-a Euroviziju, isto imaju direktne poruke EBU ne samo zbog žiriranja, nego i zbog mnogih drugih stvari koje, recimo profesionalci primjećuju, izuzev i okolo spektakularnog televizijskog prijenosa i posla koji je stvarno odrađen vrhunski, ali recimo web je štucao ove godine, nisam primijetio da je bilo uobičajenih 50-100 miliona pregleda na webu, EBU nije puno komunicirao kad je trebalo, a bilo je nekoliko kriznih situacija gdje je trebalo puno jače i otvoreno komunicirati, pa to ljude zbunjuje i naravno oni koji ne znaju što se zapravo događa i kakav je to cijeli proces, uglavnom se svedu na žiriranje. Osobno mislim da netko tko je po televotingu peti, a to je ovogodišnji pobjednik, na natjecanju koje gleda 200-tinjak milijuna ljudi, ne može imati pobjedu koju osigura žiri. Naprosto brojke, matematika ne daju to pravo, rekao je.
Tonči Huljić rekao je kako se dogodilo ono čega se pribojavao.
- Kada je Marko skočio na 58 posto na kladionicama, nakon izvedbe u finalu, to je bila otežavajuća okolnost za žiri. Velika je blagodat organizatora festivala kada ima alibi pjesmu. Alibi pjesma ove godine je nesumnjivo bila Nemo. To znači - imate odličnog izvođača, dečko odlično pjeva, odlično je to izveo, pjesma je vrlo neobična, i sklepana je samo sa jednom funkcijom - išla je na pobjedu. I vi tog trenutka imate priliku da radite dar-mar sugerirajući diskretno žirijima što bi bilo pametno radi recentne situacije kakva je. Činjenica je da se EBU nije baš najbolje snašao u situacijama koje su ih zadesile na ovom festivalu - problem Izrael-Hamas, Ukrajina-Rusija. Nisu Izrael i Ukrajina uzalud stavljene, na 2. i 4. mjesto po redu izvođenja, rekao je.
Osvrnuo se i na veliki broj 12-ica koje je dobio Nemo.
- Ne znam tko je u povijesti dobio toliki broj 12-ica, u ovom novom vremenu Eurosong natjecanja, otkad sudjeluje i publika i žiri. To je u najmanju ruku malo čudno, istaknuo je.
Dodao je kako je Eurosong zamišljen kao natjecanje skladatelja i pjesama. Međutim, smatra kako se danas to pretvorilo u sve, samo ne u to.
- Četiri odlične pjesme su se našle na okupu. Rim Tim Tagi Dim i Marko, Francuska, Italija i Švicarska. Da nije situacija sa Izraelom takva kakva je, i on bi bio vrlo visoko plasiran i vjerojatno bi pikirao na pobjedu. Sve ostalo pretvorilo se u jedan džumbus. Imali smo pentagrame, sotoniste, horor filmove, golotinje. Mislim da je publika sad počela neki ekstremniji pristup izvođenju i ekstremniju politizaciju Eurosonga u svrhu promocije rodne ideologije. Malo su je počeli premjerivati i zato je Engleska završila sa nulom, iako je izvođač koji je predstavljao Veliku Britaniju, gotovo svaku treću emisiju, gost Graham Nortonu, koji je voditelj i komentator za BBC. Tako da premalo govorimo o pjesmama, a previše o svemu onome što je dovelo do toga da sljedeće godine ovaj Eurosong ide u Švicarsku, u neutralnu zemlju koja će pokušati iskontrolirati situaciju.
Dodao je i kako je danas reagirala i Ursula von der Leyen jer je EBU zabranio korištenje europske zastave na Eurosongu.
- Jedine zastave koje su bile dozvoljene su bile zastave Pridea i zastave zemalja koje su se takmičile. A europska zastava je bila zabranjena. Dosta čudnih odluka, nesnalaženja, ali treba postaviti pitanje - što bi bilo da nije bilo Baby Lasagne i koliko bi ga još žiri obarao da je ostala Nizozemska?, upitao je Huljić.
Tomislav Štengl osvrnuo se na politizaciju Eurosonga.
- Eurosong sa sobom ne bi trebao nositi politiku, ali politika je neizbježan faktor koji se uvijek pojavljuje zato jer na takvoj platformi koja služi za promociju ne samo pjesama i izvođača nego cijelih država nemoguće je da politika nema neki utjecaj. Ove godine zbog situacije u Izraelu problemi su krenuli od samog starta, negdje od desetog mjeseca. Jedan veliki dio Europe je imao proteste i tražilo se da se Izrael izbaci iz natjecanja, međutim, EBU je odlučio drugačije. Je li to dobro ili nije, svatko može zaključiti kako hoće, ali očigledno je to stvorilo i u samom glasanju nekakve situacije, rekao je.
Dodao je kako je izraelska delegacija cijelo vrijeme bila izolirana i da se nije znalo gdje spavaju.
- Protesti u Malmöu su bili zadnjih tjedan dana, skoro svaki dan, naročito na dan finala. Probali su čak doći i do arene, pa je su nastali neki skandali, odvođenja, nošenja ljudi u marice itd. Uglavnom to nije bila nimalo ugodna situacija, ali ona se nije reflektirala u samoj dvorani, osim u par elemenata - na jednoj presici gdje je baš nizozemski predstavnik reagirao na izraelsku predstavnicu, pa je to se smatralo dosta neprikladnim. Ostalo je sve funkcioniralo dobro po tom pitanju, rekao je Štengl koji smatra da je politika najveći upliv imala u samom glasanju i to u glasanju publike.
- Glasovi koje je dobio Izrael, koji su bili stvarno veliki i oni su bili jedini koji su prešli 300 bodova u televotingu, sigurno ne bi bili takvi da nije bilo angažiranja oko promocije države ili popravljanja njihovog imidža, kako god to možemo nazvati. Ti glasovi koji su otišli Izraelu, najvjerojatnije bi jedan dio otišao Baby Lasagni, jedan dio nekim drugim izvođačima, ali pretpostavljam da od te sume 300 glasova, mi bi dobili dovoljno da na kraju pobijedi Baby Lasagna, rekao je Štengl.
