Povodom posljednjih zbivanja oko Karepovca koja su, među ostalim, ponovno uzdrmala splitsku političku scenu, propćenjem se javio splitski HSLS. Njihovo priopćenje u nastavku prenosimo u cijelosti i autentično:
U Splitu ljudi trpe posljedice sanacije odlagališta Karepovac. Svakodnevna pojava neugodnih mirisa i time uzrokovani pad kvalitete života zaslužuje da se sa tim ljudima iskaže solidarnost da im se daju sve potrebne informacije o sanaciji i pruži sva potrebna skrb. Umjesto toga njih se uglavnom putem medija plaši na vrlo brutalan način. Neodgovorno postupanje s otpadom i odlaganje otpada na Karepovacu praktički bez bilo kakvih tehničkih mjera zaštite okoliša je dovelo do postojećeg stanja. Otprilike 6.500.000,0 m3 raznog otpada već 55 godina onečišćuje vode i zrak Grada Splita.
Već 55 godina ovo drugo najveće odlagalište u Hrvatskoj izravno djeluje na stanovnike njihovo zdravlje i uvjete života. To što prije sanacije nije toliko bilo neugodnih mirisa ne znači da nije bilo utjecaja sa odlagališta. Dapače, tako dugotrajna izloženost organskim i anorganskim sastavnicama odlagališnog plina je kod djela populacije mogla ostaviti i traga na njihovo zdravlje. Stoga je sanacija odlagališta Karepovca nužna i svako zagovaranje njenog prekida znači produžavanje agonije i daljnjih negativnih utjecaja za okoliš i ljude. Što se tiče spominjanih rješenja o inertizaciji otpada u tijelu odlagališta putem tzv. Biopustera (upuhivanje zraka u odlagalište), ona bi bila vrlo limitiranog učinka u sloju otpada od 50 m.
Također upitan je i sigurnosni aspekt primjene ove tehnologije zbog opasnosti od požara i eksplozija jer se radi o neuređenom odlagalištu. Tehnologija nema reference u Hrvatskoj (odustalo se na Totovcu-Čakovec) niti u Europi, osim u Austriji gdje se devedesetih godina primijenila na nekoliko odlagališta. U izrađenoj projektno-tehničkoj dokumentaciji predviđeno je kako će doći do izlaska u tijelu odlagališta komprimiranih plinova, te su previđene mjere zaštite koje se mogu primijeniti na licu mjesta (in situ) posredstvom aditiva kojim se prskaju otvorene odlagališne površine, te putem aerosoli pogonim „oduransima“ u smjeru ugroženih stambenih naselja/objekata. Navede mjere treba obavezno poduzeti kako bi se smanjio intenzitet emisija nositelja neugodnih mirisa. Treba znati kako se razgradnja otpada događala u pretežito anaerobnim uvjetima (bez kisika) a manjim dijelom u prisustvu kisika. U takvim uvjetima osim metana i ugljičnog dioksida koji čine gotovo 99% odlagališnog plina, emitiraju se i amonijak, kisik, vodik, nemetanski organski spojevi (NMVOC), vodikov sulfid, merkaptani dr. Upravo su s aspekata kvalitete života i dodijavanja mirisima problematični sulfidni spojevi te amonijak.
Dapače radi se i o štetnim spojevima čija je dozvoljena granična vrijednost sa aspekta utjecaja na kvalitetu života definirana Uredbom Vlade Republike Hrvatske. Kako se radi o spojevima čiji je prag detekcije vrlo nizak, ljudskim osjetilom njuha ih je moguće osjetiti već pri koncentraciji od svega nekoliko ppm-a,. Udio sulfida u odlagališnom plinu je vrlo mali. Upravo iz tog razloga, mjerenjem kvalitete zraka, ovi se spojevi ne registriraju u vidu prekoračenje dozvoljenih graničnih vrijednosti koje su propisane spomenutom Uredbom. Kako je proces sanacije vrlo intenzivan, vremenske prilike i uvjeti u samom odlagalištu mogu dovesti do povremenih kratkotrajnih prekoračenja graničnih vrijednosti i za sulfide i čestice i amonijak. U takvim okolnostima moguća je pojava iritacije očiju, sluznica ili respiratorni problemi kod osjetljivije populacije.
Međutim, takva izloženost i vrijeme izloženosti je ograničeno na vrijeme dok završi predviđeno preslagivanje otpada koje je nužno u svim mogućim varijantama sanacije. Ako uzmemo u obzir da su građani Splita potiho izloženi djelovanju ovog odlagališta na sličan ali usporen način već preko 50 godina, valja poduzeti sve mjere da se započeta sanacija dovršila. Završetak sanacije je jedino pravo i ispravno postupanje. Na gradskim službama i izvođačima radova je da sve neželjene događaje preveniraju odnosno svedu u najmanju moguću mjeru, koliko je to moguće.
Nažalost, sanacija ovako velikog odlagališta nosi i takve događaje koji se ne mogu ili s teško mogu izbjeći. Pri tome „velike“ izjave i plašenje javnosti raznoraznim crnim scenarijima nemaju smisla niti uporišta.
