Arhitekt Otto Barić javio se uživo u emisiju Novi dan na N1 televiziji, gdje je razgovarao o apartmanizaciji i novom zakonu koji je najavio ministar turizma i sporta Tonči Glavina, a kojim kani obuzdati kratkoročni najam, odnosno krizu na tržištu nekretnina.
Novi zakon - gašenje vatrice
Komentirajući najavu ministra turizma Tončija Glavine kako se apartmanizacija mora zaustaviti, Otto Barić rekao je da su zakoni jedan izazov pa objašnjava: "Već postoji nekoliko zakona - i Zakon o gradnji to regulira i Zakon o prostornom uređenju i suvlasnički odnosi to reguliraju."
"Država prebacuje lopticu suvlasnicima", govori Barić i procjenjuje da bi se točno trebalo znati i odrediti što je stambeno, a što turistički. "Takozvani zoning je nekad postojao i bilo je jasno gdje se može, a gdje se ne može iznajmljivati. To bi trebalo biti pravilo", govori Barić i ističe drugi element: "Po meni će se vrlo brzo pojaviti pitanje ustavnosti, odnosno ravnopravnosti tih odnosa jer zašto su svi koji su to dosad odradili, do datuma stupanja Zakona na snagu, bili u boljoj poziciji od onih koji to tek planiraju?"
Generalno je problem što se daleko premalo koriste instrumenti Zakona o prostornom uređenju, mišljenja je arhitekt: "U Zagrebu se donose izmjene GUP-a u kojima sam primijetio da se umanjuje mogućnost izgradnje stanova, što neće biti neka sreća u Zagrebu gdje stalno nedostaje stanova."
Nedostaje li stanova zbog rasta cijena na tržištu?
"Moramo biti svjesni da smo država, za razliku od Njemačke i Austrije, u kojoj nije uobičajeno da mladi iznajmljuju prvi stan, već kod nas praktički svi startaju s barem jednom nekretninom", procjenjuje Barić i napominje da je ta realnost "dugoročnog najma" primjenjiva na socijalnu kategoriju, odnosno stanovi moraju biti jeftini, a to teško da će se moći na tržištu.
"Jednostavnije bi bilo regulirati porezom na nekretnine", smatra Barić i dodaje:
"Ali to je jedna crvena krpa i tema koju se nijedna vlada unazad 30 godina nije usudila načeti pa tako ni ova, pa se pokušava razriješiti nekom poluregulativom", govori Barić. "Ovo je samo prvi korak. Pokušava se zaliti ta vatrica, ali nisam siguran da je to baš idealno rješenje."
Problemi stanogradnje
"Nemamo jasno definirano za koga gradimo. Sve što se gradi - gradimo za tržište. Ona stara američka kaže ‘location, location, location’, ali te cijene su postale apsurdne. 8 ili 10 ili 12 tisuća eura po kvadratnom metru ne zavrjeđuje niti jedna lokacija u centru Zagreba.
Postoji višak kapitala na tržištu koji se usmjerava u najjednostavnije rješenje - kupnju nekretnine. I što onda?
"Dok je ne koristiš, staviš ju u dnevni najam i tu se vrti poprilična količina novca. 30 do 40 posto stambenog fonda nije korišteno za stanovanje, nego za kratkoročni najam. Činjenica pokazuje da je tu jako puno kapitala uloženo i ‘parkirano’. Jedini način ako to država želi kapitalizirati jest porez na nekretnine za koji EU ionako očekuje od Hrvatske da se njime ozbiljnije pozabavi. Ne vjerujem da će u ovom mandatu doći do poreza na nekretnine, ali ostavljam otvorenu mogućnost 'iznenađenja'.
Grad Beč
Jedan način ostvarenja socijalne prihvatljivosti je grad Beč, koji je najveći stanovlasnik u Europi, ako ne i svijetu, objašnjava arhitekt:
"Kontinuirano se taj fond stanova razvija i stavlja na tržište. Dio se stavlja po socijalnom, a dio po tržišnom kriteriju i za obje kategorije postoji dovoljan broj stanova. Ali to je jako dugoročna mjera, Grad Zagreb se priprema kupiti 1.300 stanova u Jelkovcu", daje za primjer Barić.
"Mladi ljudi nisu toliko u presingu da unajme stan, za razliku od nekih drugih u EU. Pitanje je hoće li nam za 20 godina trebati puno manje stanova nego nam treba sad. Ali to je pitanje za širu raspravu", zaključuje arhitekt.
