Grčka tvrtka Aktor dobila je na Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske spor protiv rješenja Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave kojim je odbijena žalba te tvrtke na odabir Avaxa da gradi pristupne ceste Pelješkom mostu, dionicu Duboka – Sparagovići. Time se cijela priča oko pristupnih cesta, čija je gradnja procijenjena na 482 milijuna kuna, dodatno zakomplicirala, i to zbog 221 kune i 35 lipa.
Naime, Aktor je žalbu Dkomu podnio 11. ožujka ove godine, no Komisija je 20. ožujka tu žalbu ocijenila neurednom i stoga je odbacila uz obrazloženje da Grci nisu uplatili propisanih 100.000 kuna naknade za pokretanje žalbenog postupka, nego “samo” 99.778,65 kuna, piše Večernji list.
Poništeno rješenje Dkom-a
Na to rješenje Komisije Aktor je podnio upravnu tužbu, a VUS je 25. travnja presudio u njegovu korist te poništio rješenje Dkoma i predmet vratio na ponovni postupak. To znači da će Dkom sad morati donijeti odluku o Aktorovoj žalbi koju i nije bio razmatrao jer ju je proglasio neurednom. A će sto sve dodatno prolongirati konačnu odluku o izvođačima i sam početak gradnje pristupnih cesta. Kako se navodi u presudi VUS-a, Aktor je u tužbi tvrdio da je ispunio uvjet plaćanja naknade u iznosu od 100.000 kuna i da je o tome dostavio dokaze u privitku žalbe. Usto, Grci tvrde da su platili i veći iznos od potrebnog, i to 13.990 eura jer su imali na umu tečajne razlike i naknade transfera. Tako su naveli da su preko Alpha banke iz Atene na račun državnog proračuna kod HNB-a prvo 6. ožujka uplatili 13.490 eura, a zatim 8. ožujka dodatnih 500 eura. Upozorili su i da 13.990 eura iznosi najmanje 103.476.89 kuna.
U Dkom-u pak nisu prihvatili uplatu od 500 eura. Na sudu su se branili da je zadnji dan za podnošenje žalbe u tom postupku bio 11. ožujka te da je Aktorova uplata od 3694,38 kuna evidentirana na računu državnog proračuna izvan roka žalbe – 12. ožujka. Naveli su i da transakcija mora biti izvršena u žalbenom roku, a ne samo zadana i da je Aktor uz žalbu dostavio nalog za plaćanje 500 eura, a ne dokaz o izvršenoj uplati. U Dkom-u su, među ostalim, naveli da nalog za uplatu ne predstavlja dokaz da je transakcija končano i izvršena s obzirom na to da izvršenje naloga može biti odbijeno ako, primjerice, na računu platitelja ne postoji pokriće za plaćanje iznosa naknade. No sud je ipak utvrdio da je Aktor uplatio 6. i 8. ožujka 13.490 i 500 eura i da je jasno da je u žalbenom roku uplatio i više od propisanog iznosa naknade. To što je drugi iznos evidentiran na računu državnog proračuna 12. ožujka, prema presudi, nije od utjecaja budući da je iz svega razvidno da je Aktor imao namjeru uplatiti naknadu u iznosu od 100.000 kuna, a kao stranac nije imao saznanja da HNB ima mogućnost konvertirati stranu valutu u kune po kupovnom tečaju banke. Stoga je, zaključio je sud, došlo do razlike između iznosa za koji je Aktor vjerovao da je platio i iznosa koji je sjeo na račun. Usto, u presudi piše i da je Aktor uplatio samo prvi iznos, u tom bi se slučaju radilo o razmjerno neznatnoj razlici, a ne priznavanjem takve uplate tvrtki bilo bi onemogućeno pravo na podnošenje pravnog lijeka. Kad bi se prihvatilo stajalište Dkom-a, navodi sud, radilo bi se o pretjeranom formalizmu koji bi doveo do onemogućavanja tužitelju pristupa sudu, a to bi bila povreda njegova prava na pravično suđenje.
Cijeli članak možete pročitati ovdje.
Moja reakcija na članak je...
