Imperial College Healthcare (ICS) NHS Trust započeo je s testiranjem cjepiva protiv koronavirusa na ljudima u Velikoj Britaniji. Testiranje će se održavati na četiri mjesta diljem Britanije – Bristol, Thames Valley, Southampton i London. ICS je organizacija koja u suradnji sa sveučilištem Imperial College London ima akademski znanstveni centar za zdravstvo u Londonu gdje njihovi znanstvenici provode istraživanja.

Dobrovoljci koji su se javili za testiranje s dobrim zdravstvenim stanjem će dobiti između 190 i 625 funti za svoj doprinos, vrijeme i putne troškove, a razina isplate varira od područja do područja u kojem se ispitanik nalazi.

Slično testiranje uskoro će započeti u Njemačkoj gdje je cjepivo proizvedeno u suradnji njemačke kompanije BioNTech i američkog farmaceutskog giganta Pfizera dobilo dozvolu da krene u kliničko ispitivanje.

No kako proces izrade, a potom i testiranje uopće izgleda? Svi znaju kako je to dug i mukotrpan proces koji jako puno košta da bi se stvorilo sigurno cjepivo, ali detalji nisu poznati široj javnosti.

Zato je Index razgovarao s dr. sc. Dragomirom Majhen, višom znanstvenom suradnicom u Laboratoriju za staničnu biologiju i prijenos signala na Institutu Ruđer Bošković kako bi dobili odgovore na takva i slična pitanja.

Što je sve uopće potrebno napraviti da dođe do testiranja cjepiva na ljudima odnosno kako izgleda razvoj cjepiva?

“Razumijem da ljude najviše muči zašto cijeli proces traje toliko dugo. Razvoj novih lijekova i cjepiva traje dugo jer je podijeljen u nekoliko faza. Prva faza je istraživanje u laboratoriju, može trajati relativno dugo. Ako imate sreće, može vam se dogoditi da u kratkom vremenu dođete do važnog otkrića, ali inače proces istraživanja traje godinama, otprilike 2-4 godine. Što se tiče ove faze, tijekom istraživanja pokušavamo pronaći ili prirodne ili sintetičke antigene koji bi se mogli iskoristiti u pripremi vakcine za sprječavanje infekcije. Takve antigene dobijemo iz virusa ili bakterija, ovisno o tome kakvu vakcinu pokušavamo proizvesti.

“Nakon istraživačke faze kreće pretklinička faza. Ona se opet radi u laboratoriju, na staničnim kulturama ili eksperimentalnim životinjama. U toj fazi se ispituje sigurnost vakcine kandidata i njezina imunogenost, odnosno potiče li vakcina odgovor imunosnog sustava koji želimo dobiti. U ovoj fazi se također ispituje način na koji bi se mogla davati vakcina i koja bi mogla biti početna doza. Ova faza traje godinu do dvije godine.”

Tada tek dolazimo do kliničke faze odnosno ispitivanja cjepiva na ljudima. Kako ono izgleda?

“Prije početka kliničke faze traži se sponzor koji će financirati cijelo istraživanje jer su klinička istraživanja jako skupa zbog niza stvari. Od administrativnih troškova, a kada se krene, uključuju se liječnici, volonteri, zdravstvene ustanove, ako su potrebne, što povećava troškove. Klinička faza ima tri posebne faze. U prvoj fazi se testira cjepivo na 20-80 ljudi i u toj fazi se ispituje sigurnost vakcine. Također se istražuje potiče li ta vakcina imunosni odgovor i u kojoj mjeri. Ne specifičan, nego općeniti imunosni odgovor. Ta faza traje od nekoliko mjeseci do godinu dana. U drugoj fazi sudjeluje veći broj volontera, sigurno nekoliko stotina. I dalje se ispituje sigurnost i imunogeničnost, koja doza je potrebna, način imunizacije što znači koliko će se puta vakcina davati jednoj osobi i način na koji će se davati, ubrizgavanjem u mišić, špricanjem kroz nos ili usta. Ova faza traje od nekoliko mjeseci do dvije godine.

Potom dolazimo do treće faze koja traje najdulje i može trajati do tri godine, uključuje najveći broj ispitanika, od 1000 do 10 tisuća ljudi. U ovom trenutku se određeni kandidat vakcina uspoređuje s placebom da bi se ispitala stvarna uspješnost razvijenog cjepiva. Tada se zbog ispitivanja velikog broj ljudi mogu vidjeti nuspojave koje se ne mogu odrediti na kontrolnom uzorku od 80 ljudi u prvoj fazi. Svaka nuspojava, pa i ako se javlja samo kod jednog ispitanika, ulazi u zapisnik. U ovoj trećoj fazi se ispituje može li cjepivo doista spriječiti bolest protiv koje se borimo, sprječava li infekciju s ciljanim patogenom i doprinosi li proizvodnji protutijela, odnosno željenog imunosnog odgovora koji će omogućiti borbu protiv patogena. U četvrtoj fazi cjepivo se stavlja na tržište, odnosno traži se dozvola da ide na tržište.”

Je li onda uspjeh znanstvenika iz Velike Britanije i Njemačke veći kada su oni već stigli do prve faze kliničkog ispitivanja?

“Cijeli njihov uspjeh je plod dugotrajnog istraživanja. Upoznata sam više sa situacijom na Oxfordu odnosno Velikoj Britaniji, tamo su se u laboratoriju već duže vrijeme pripremali na ovakvu situaciju jer svi smo bili svjesni da uslijed globalnih promjena može doći do pojave novih virusa. Imali su spremnu vektorsku platformu na bazi adenovirusa čimpanze u koju su samo ugradili antigene novog koronavirusa. Možete zamisliti kao da imate Lego kockice i sada ih trebate spojiti. Tako da su oni prije pojave pandemije već obavili istraživačku i pretkliničku fazu. Imali su spreman vektor da unese antigene koronavirusa u osobu. To istraživanje je trajalo sigurno nekoliko godina pa su bili u niskom startu. Dodatno, na Oxfordu su još prošle godine radili na cjepivu za MERS pa su imali iskustva iz istraživanja virusa koji pripada istoj obitelji koronavirusa kao i SARS-CoV-2 (novi koronavirus). Da nije bilo tako, onda bismo svi morali čekati ipak malo duže na pojavu cjepiva za novi koronavirus.”

Kako su se takva istraživanja promijenila u odnosu na razdoblje od prije recimo 20 godina, je li tehnologija pomogla u ubrzanju procesa? Vidimo da se užurbano radi na pronalasku novog cjepiva, hoće li to možda ugroziti vakcine protiv korone?

“Vrijeme se nije puno skratilo jer se tehnologija nije puno promijenila, možda će se sada skratiti zbog pandemije jer je drugačija situacija. Osim toga, za neke kandidate smo preskočili fazu istraživanja koja traje najdulje. To ne bi smjelo ugroziti sigurnost novog cjepiva jer će se klinička istraživanja i dalje provesti na način na koji ih treba provesti. Nikome nije u interesu napraviti cjepivo koje će štetiti ljudskom organizmu. U pitanju su ozbiljni znanstvenici i tako bi ugrozili sve ono što su do sada napravili. Uglavnom, ako se sve dobro posloži, ne vjerujem da ćemo dobiti cjepivo za manje od 10-12 mjeseci, ali ono će biti sigurno.”

Tijekom pandemije antivakseri diljem svijeta su se stišali, ali i dalje su ovdje i unatoč svim znanstvenim dokazima i dalje vjeruju da je cjepivo štetno i može uzrokovati bolest poput autizma. Kako to komentirate?

“Najbolji primjer oko toga je situacija iz prošle godine kada je porastao slučaj oboljele djece od ospica jer roditelji nisu htjeli cijepiti svoju djecu protiv ospica. To je samo jedan primjer koji vam pokazuje koliko je cijepljenje važno. Mislim da su ljudi jednostavno počeli razmišljati da ako ne vidimo ljude oboljele od neke infektivne bolesti, da nje, ili virusa koji ju uzrokuje, nema. Zaboravljamo da smo cijepljenjem stvorili kolektivni imunitet. Najgore je u cijeloj situaciji što su ljudi zapravo sebični. Sebični su jer necijepljenjem izlažu opasnosti one ljude koji su osjetljivi, koji se ne smiju cijepiti ili na one na koje cjepivo ne funkcionira, govori za Index.

Primjerice, stari ili bolesni ljudi. Tako njih izlažemo opasnosti jer smanjujemo kolektivni imunitet populacije. To je problem. Zašto ljudi ne vjeruju u to, ne znam. Očito su u ovo doba društvenih mreža kada se na internetu pronalaze informacije koje se ne mogu provjeriti teorije zavjere postale toliko popularne da ljudi u njih počinju vjerovati. Stvarno ne razumijem. Ipak, vjerujem da će se ljudi cijepiti kada cjepivo postane dostupno, isto kao protiv gripe, ne cijepe se svi, ali cijepe se najugroženiji. Mislim da će sada biti isti slučaj.”

Hoće li se pojavom cjepiva spriječiti drugi val koji neki stručnjaci najavljuju da bi se mogao dogoditi na jesen i zimu?

“Mi o ovoj bolesti još uvijek znamo jako malo. Posebno je nepoznanica imunosni odgovor koji infekcija izaziva, ne znamo koliko dugo su prisutna zaštitna protutijela nakon što se bolest preboli, ne znamo koliko dugo će nas cjepivo štititi, godinu dana, pet godina ili šest mjeseci. Za šest mjeseci ili godinu dana ćemo znati puno više. No bez daljnjega, cjepivo će nam sigurno pomoći.”



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime