Fantastičan film nacionalne produkcije o Vašoj susjedi i Vašoj i njihovoj i tvojoj i mojoj.
Tereza 37 je dugometražni film scenaristice Lane Barić i redatelja Danila Šerbedžije o istoimenoj ženi koja vodi svakodnevne borbe i ispada iz normativa društva pokušavajući se nositi s istima.
Nakon 10 godina klasične dosadne bračne priče gdje suprug više pozornosti poklanja daljinskom upravljaču nego svojoj ženi, oni su i dalje po definiciji društva krnja obitelj- jer kakva je to obitelj bez djece.
Četvrti spontani pobačaj okidač je koji intervenira na postavke razmišljanja glavnog lika te Tereza u nakani da ipak donese dijete na ovaj svijet odluči promijeniti “utisnika” i točno je taj trenutak u filmu značajan kada lik/Tereza prestaje tražiti problem u sebi pokušajem da rješenje problema pronađe izvan sebe same.
Njezinu mjesečnu izmjenu partnera dok joj je “zakoniti” na brodu brojimo plodnim danima, a laž koju plasira svojim “donatorima sperme” ne osjećamo kao negativnu već bijelu laž koja bi Terezi pomogla da se ukalupi na sebi svojstven način. Kako društvo naziva ženu koja promiskuitetnim ponašanjem pokušava učiniti svoju obitelj cjelovitom? Tereza 37.
Prizori bračnog života iz filma nalik su svakodnevnici dalmatinskog starog bračnog para, pokućari se u donjem rublju, bijelom, pamučnom premješta se s kauča za stol, obilazi se dalja obitelj na značajne datume, jede se beznačajne večere s ljudima koji ti pomažu da se osjećaš loše u svojoj koži. Sklop svih tih ekraniziranih situaciji ovaj film čini toliko bliskim I jednostavnim za poistovjetiti se. Pitak scenarij izvrsne režije čini Terezu 37 filmom koji ostavlja utisak.
Gorka stvarnost protkana trivijalnim humorom uz tek pokoju grešku u načinu filmovanja koja laičkom oku izmiče razlog je za gromoglasno aplaudiranje kako Lani Barić, Danilu Šerbedžiji, Mariji Škaričić, Goranu Markoviću, Nataši Janjić, tako i ostatku glumačke I tehničko-logističke kreme koju je Tereza 37 okupila.
Radnja smještena na Splitu 3 i Trsteniku gradskim kvartovima s velikim brojem stanovnika značajna je asocijacija na radnju filma i “uobičajenost” situacije koja se ekranizira. Tereza je sigurno žena iz susjedstva, možda čak ne toliko daleko, Tereza može biti i žena vrata do vas.
Žena pod pritiskom okoline, ali i biološkog sata pomnoženog s godinama u zakonitoj bračnoj zajednici dijelom je svakodnevnice. Činjenica da se Tereza ne miri sa sudbinom niti nakon četvrtog spontanog pobačaja već mijenja paradigmu ili modus operandi iskazuje borbenost suvremene žene koja preuzima konce vlastitog života kako bi ostvarila ono što društvo od nje očekuje.
Apsurd pete trudnoće počiva na detalju da je riječ o nuspojavi silovanja, a trenutak ponovno spontanog prekida i te trudnoće jedini je istinski moment sreće koji vidimo na licu glavne junakinje ili anti-junakinje filma Tereza37.
Svakako preporučujem pogledati.
