Klara Buntić ima modrice. Ima ih na ramenu, na glavi, na boku, na leđima i nogama. Prošlo je nekoliko dana od premlaćivanja zabilježenog na uznemirujućoj snimci, na kojoj se u mučnih desetak minuta čuje kako je udara njezin suprug Denis Buntić, nekadašnji hrvatski rukometni reprezentativac.
Kako psuje, kako joj prijeti da će je ubiti. Klara Buntić je na sigurnom. Na savjet odvjetnika ne razgovara više s medijima i u strahu čeka kako će se situacija dalje razvijati. Kažemo u strahu jer je Buntić, unatoč tome što je snimljen u trenucima fizičkog nasilja, unatoč vidljivim ozljedama i unatoč činjenici da mu je policija pronašla cijeli arsenal oružja koji uključuje zolje i automatsko oružje - i dalje na slobodi. Općinski sud u Ljubuškom odbio je pritvor za bivšeg rukometaša, što je izazvalo burnu reakciju javnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Toliku da je Tužiteljstvo podnijelo žalbu na ovu odluku. Međutim, javna podrška je jedno. Reakcija bliske okoline je druga stvar, piše 24 sata.
Ljubuški je malo mjesto u zapadnoj Hercegovini. I Hercegovina je malo mjesto. Hrvatska također. A kad netko, doslovno pritisnut uza zid, odluči prostrti svoju intimu na jelovnik gladne mase, onda taj netko trpi posljedice. Klaru Buntić se posljednjih nekoliko dana, uz deklarativnu podršku normalnog dijela javnosti, besprizorno čereči na društvenim mrežama. Te kako ga je provocirala, te kako ga je izazvala, te kako je bila histerična, te pogledajte joj slike na Instagramu, pogledajte joj usne, pogledajte joj tijelo. Rulja važe svoja mišljenja o njenoj ličnosti, njenom tijelu i njenoj osobnosti te donosi zaključke. Mrtvi-hladni, bez ikakvog skrupula i svijesti da možda ta osoba čita komentare. Da njena obitelj prati što se piše. Da će jednoga dana njeno dijete u pećinama interneta pronaći ostatke kamenja kojima se ležerna komentar sekcija nabacivala po njegovoj majci. Koja sad sjedi na sigurnom, prekrivena modricama. Klara Buntić, rekli su, ne istupa više u medijima.
Ove informacije 24 sata doznaju s terena, iz zapadne Hercegovine, u čijim kafićima sa stolova mušterije gledaju njeno lice na naslovnicama novina. I onda pričaju o njoj. Kao što se pričalo ranije, kad je dobila batine neposredno prije krštenja djeteta. Kad su joj bliski ljudi slušali odjekivanje pljusaka iz susjedne sobe. Kad su se morali ispriječiti ispred nje i njenog pijanog muža koji je u jednoj ruci držao dijete, a drugom stezao šaku kojom je zamahivao prema triput manjoj osobi. Klara je već ranije pričala o tome. Ispričala je i kako ju je htio odvaliti bocom mineralne vode u glavu, kako je povraćala ispred kuće, kako je završila na Hitnoj sa zgrušanom krvi oko uha, kako ima rupturu bubnjića. Kako je primljena u bolnicu zbog pada niz stepenice. Klara još slabije čuje na to uho. Klara, recimo, nije pričala kako su joj bliski ljudi, i nakon krštenja i nakon ovoga petka kad je Denis napokon uhićen, poručivali da će se pokajati, kako još nije svjesna što je napravila i kako im je, iz potpuno promašenog razloga, žao što se sve ovo dogodilo.
Žena nije pričala ni mučne detalje nakon premlaćivanja, trenutke straha na policiji, kao ni slabašnu nadu da će sve ovo jednom prestati jer traje već godinama. Nije ispričala jer to i puno smireniji ljudi ne mogu ispričati, koliko je klonula nakon odluke suda da se njenog supruga ne zadrži u pritvoru. Oko mjesta gdje Klara boravi sad kruži policija. Preko dana je redovito obilaze, preko noći dežuraju u neposrednoj blizini. Denis je negdje, valjda kod kuće. Valjda paze i na njega, nakon što su mu oduzeli automate i oružje namijenjeno zaustavljanju artiljerije.
Općinski sud u Ljubuškom, ukusno uređena zgrada u neposrednoj blizini ureda gradonačelnika, otvara automatska vrata. S pisarnice zovu predsjednicu suda, gospođu Ankicu Čuljak. Pristaje na razgovor. Sjeća se da su poslali upit, ispričava se što još nisu odgovorili.
- Mogu vas informirati da je stigla žalba od Tužiteljstva. Stigla je faksom. Sad smo u fazi da vijeće odlučuje, a što će odlučiti predsjednik vijeća, hoće li se predmet eventualno delegirati na drugi sud... Vidjet ćemo - kaže pravnica. Naime, majka Denisa Buntića radi na ovom istom sudu, u kojem u praznoj sudnici pričamo s predsjednicom. Zbog toga se i podigla prašina. Pitamo predsjednicu smatra li da je sud dobro odlučio.
- Ja nisam odlučivala u predmetu. To je odlučivao sudac koji je bio zadužen za predmet. Ne mogu utjecati na odluke sudaca, ne može to nitko. Radimo neovisno i nepristrano - tvrdi gospođa Čuljak.
A što je s kolegicom majkom?
- To ne bi trebalo utjecati na predmet - kaže ona. Negira da su prijateljice, samo radne kolegice.
