Toni Jurišić-Sokić je kandidat HGS-a za župana splitsko-dalmatinskog. 35-godišnji IT stručnjak i kvizaš obišao je Imotski u kojem je vrlo izraženo raseljavanje.
Donosimo razgovor s mladim HGS-ovim kandidatom na početku njegove turneje po županiji.
Počeli ste obilaziti Splitsko-dalmatinsku županiju kao kandidat za župana. Zašto ste baš Imotskim započeli svoj obilazak?
- Nisam slučajno počeo baš s Imotskom krajinom. Podrijetlom sam iz Biorina (općina Cista Provo) i odlučio sam da kuća na rodnoj grudi bude moja prva stanica obilaska županije jer ona ujedno označava i moj početak, odrastanje, korijene koji su me definirali dobrim dijelom. I na koje sam izrazito ponosan.
Kako je došlo do posjeta zidu na imotskom autobusnom kolodvoru?
- Kroz razgovor s prijateljem Imoćaninom Margetom na jutarnjoj kavi prije polaska, spomenuo sam da idem u obilazak Imotske krajine. Napomenuo mi je da imam obavezu, da jednostavno moram otići na zid tuge na autobusnom kolodvoru te pridati pažnju novoj generaciji ljudi koji su morali iseliti doslovno trbuhom za kruhom. Iskreno, nisam se sjetio zida na koji je Toni Rebić upisivao imena kao neki performans, krik da se ukaže pažnja na ogromni problem, iako me jako pogađa ta tema, tim više što je dosta mojih prijatelja iselilo. To je bio i jedan od razloga za ulazak u politiku. Još jedna generacija se iselila te i dalje iseljava, a u medijima se uopće ne govori dovoljno o rješavanju tog problema. Bar ne na konkretan i ozbiljan način u obliku mjera - najčešće se razbacuje statistikom i brojevima, a onda na red dolaze i floskule.
Na što točno mislite pod nazivom "zid tuge"?
- Mislim na popis imena osoba koje su kupile kartu u jednom smjeru za inozemstvo. Iselili iz Imotskog kraja u bolju budućnost. Pretežito mladi ljudi koji nisu imali više izlaza iz životne situacije u kojoj su se našli. Svako to ime veže za sebe osobnu tužnu priču punu frustracija i strahova, a onda i priče njihovih obitelji i prijatelja u čijim životima više ne sudjeluju tako aktivno. Ostaje tuga i gorčina. Znam nešto iz vlastitog iskustva – održavaš odnos zahvaljujući tehnologiji, ali jedan dio praznine se ne može ispuniti. Motiv, želju i volju za ostanak na rodnoj grudi svi imamo u sebi, ali trebamo imati barem osnovne uvjete za život. Da bismo živjeli moramo zarađivati za život. Osnovni preduvjeti su infrastruktura kao što su struja, voda, kanalizacija, internet. To je žalosno da u 21. stoljeću imamo kućanstva bez npr. kanalizacije ili vode, o internetu da ne pričam. Ako grad, županija i država ne mogu svom stanovništvu pružiti osnovne preduvjete za dostojanstven život, prijeti nam demografski slom.
O kakvim brojkama iseljavanja govorimo?
- Govorimo o tome da je u razdoblju od 2012. do 2016. godine iz Imotskog kraja iselilo 5.968 osoba koje su svoj odlazak registrirale, a gdje su oni koji su samo otišli?! Do 2018. godine je otišlo još 2.000 mladih. Interesantno i čudno da od 2018. do 2021. godine ne postoje podaci koji su dostupni javnosti. Pretpostavimo da je to zajedno 10.000 mladih i radno sposobnih ljudi. To je snaga zemlje koja iseljava. Nekada davno naši poznati gastarbajteri su išli trbuhom za kruhom put Njemačke te su na rodnoj grudi ostavljali supruge i djecu. Imoćani su čvrsti i radišni ljudi, a u tuđoj zemlji su grčevito radili i vraćali se svojim domovima svakom prilikom i blagdanima. Danas je situacija takva da iseljavaju cijele obitelji s djecom, a takvi se više ne vraćaju! Možda dok ih još roditelji vežu dođu na godišnje odmore. Iduća generacija će radije birati godišnji odmor na Baliju nego na škrtoj zemlji. I to s pravom! Što mi to kao država nudimo da zadržimo mlade? Kakve demografske mjere donosimo na općinskom i županijskom nivou? Što meni kao IT manageru može ponuditi naš jugoistočni dio županije?
Koji su razlozi iseljavanja po Vašem mišljenju?
- Posao! Kratko i jasno, bez okolišanja mlade ljude poput mene zanima isključivo posao! Da bi mladi ostali u Hrvatskoj trebamo poticati poduzetnike da se odluče na ulaganja i time da otvore radna mjesta. Postoje dva načina poticanja poduzetništva. Poticanje inozemnog ulaganja u proizvodnu industriju. Inozemna ulaganja zahtijevaju prilagodbu kompletnog sustava obrazovanja, infrastrukturu u smislu struje, vode, interneta te cestovnog, zračnog i brodskog prometa. Iznimno velika ulaganja koja bi nam se vratila kroz porezni sustav.
Kako mislite realizirati prilagodbu obrazovnog sustava?
- Uzmimo za primjer da imamo sve preduvjete za inozemnu investiciju i riješenu svu infrastrukturu.
Ono što nemamo je znanje ljudi koje je potrebno da bi obavljali usko definirani dio posla na zadanom području. Npr. da bi pokrenuli proizvodnju u tekstilnoj industriji koja je trenutno najniže plaćeni sektor, potrebne su nam osobe koje znaju krojiti, šivati, popravljati šivaće strojeve, osobe koje znaju planirati proizvodni proces. To su sve usko specijalizirana znanja koja su potrebna da bi se mogla uopće pokrenuti proizvodnja. Ukoliko u tom gradu ne postoje osobe koje posjeduju takva znanja, cjelokupna investicija pada u vodu. Potrebno je otvoriti edukativne centre koji će osposobljavati stanovništvo na željenom području te im pružiti adekvatno znanje koje je potrebno za pokretanje željenog poslovanja.
Kakve potencijale u razvoju grada vidite?
- Moj tim koji je sastavljen od projekt menadžera, financijskih i pravnih stručnjaka na čelu sa mnom kao IT managerom. Radimo istraživanja koja će nam dati informaciju koje područje nosi kakav potencijal. Know how koji imamo u regiji Dalmacije je vezan za proizvodnju auto industrije, brodarske proizvodnje u smislu škverova u Trogiru i Splitu. To je potencijal gdje se možemo širiti te lokalno stanovništvo ima potrebno znanje. Tradicija proizvodnje cementa je u našoj županiji duga preko stotinu godina. To je usko specifično znanje koje naše stanovništvo ima te ga možemo razvijati i širiti.
IT sektor u svemu tome treba biti predvodnica koja će omogućiti da se sve informacije pruže i daju on line. Digitalizacijom javne uprave omogućit ćemo transparentnost, pružiti građanima uvid gdje se troši njihov novac, a tada ćemo promijeniti i mišljenje građana o ''uhljebima'' kao ljudima koji ništa ne rade i koji su redovito na tapeti, a takvi su jedini i zaposleni u Imotskoj krajini, nažalost!
Korištenjem modernih tehnologija u svim segmentima društva stvorit ćemo uvjete koji će ljude privući u ovaj kraj, a samim time i domaće stanovnike ostaviti na njihovim ognjištima.
Za kraj...
- Pozivam sve stanovnike naše županije, a posebno mlade, da mi se jave i da mi pošalju svoj prijedlog ili problem. Već sam ih pozivao i pozivat ću stalno jer ih zaista želim čuti. Ja nisam kao ostali političari da sebe distanciram, ili još gore uzdižem, od stanovnika županije. Ja želim da mi se jave. Ja želim da se u moj tim priključe mladi ljudi koji imaju ideje.
