"Meni niko ukrest ne more ovu moju škatulu za sne...". Sjećate se riječi i glazbe te popularne i lako pjevljive pjesme koju je izvodio Marijan Ban, Škatula za sne? Vjerojatno ne znate da ju je napisala naša sugrađanka, profesorica glazbe, skladateljica, autorica stihova, glumica, ženski Runjić kako je često zovu, uvijek pozitivna i nasmijana Helena Papić.
Napisala je ta strastvena zaljubljenica u grad podno Marjana uz brojne druge pjesme i Oči zaljubljene, te Dok galebovi vrebaju i stihove i glazbu. I tako za svaku pjesmu. Bogata karijera joj je počela u Hrvatskom narodnom kazalištu u koji je ušla već sa četiri godine na poziv Juraja Papića, svog strica koji je tamo bio šef maske i vlasuljar. Oduševila je scena, svjetla pozornice, baršunasti zastori. Iz susjedne Matošićeve ulice vrlo je često dolazila na daske koje život znače i tako sazrijevala u tom umjetničkom svijetu. A kako i ne bi kada je iz poznate glazbene obitelji jer njen otac Tonči Papić isto je bio skladatelj koji je radio više od 40 godina i kao glazbenik napisao brojne skladbe.
Od Perine do Pričigina
Počela je sanjati o teatru i sa samo 18 godina dobila poziv od Berislava Mudnića da tamo i dođe. U teatru su je dočekali čuveni Boris Papandopulo i Dragutin Savin koji su joj ponudili da bude Perina Štrambera u Spliskom akvarelu. Da su izabrali pravu Perinu, "Perinu za sva vremena" kako će nekoliko desetljeća kasnije na Festivalu pričanja Priča Pričigin kazati voditeljica Herci Ganza, dokaz je što je svoju rolu perfektno otpjevala.
Toliko je pobrala simpatija publike, ali i samog autora i maestra Ive Tijardovića da joj je nakon više nego uspješne izvedbe pred punom dvoranom gledatelja, orkestra i ansambla poklonio veliki buket cvijeća. Dok joj je predavao buket rekao joj je da je bila njegova fantazija dok je radio lik. A nekoliko godina kasnije joj je čak i poslao telegram kada se udavala.
- Herci Ganza je na ovogodišnjem Festivalu pričanja priča Pričigin, na kojem sam sudjelovala u spomen na Ivu Tijardovića čija je ovo godina, najbliže opisala moj umjetnički doprinos i za mene je zvijezda jer je totalno ušla u moj karakter.
Tijekom svog rada u kazalištu vrlo često je glumila s brojnim glumcima, ali najčešće s Borisom Dvornikom. Znala je nastupati pred brojnim auditorijem van kazališta, pa je tako jednom prilikom u pulskoj Areni nastupila pred 12 tisuća ljudi u filmu Na Istarski način. Tada je na sceni bila sama, svirala je klavir i pjevala talijansku serenada nakon koje je pljesak publike trajao nikad duže.
Morala odbiti Smoju
Glumila je u i Gradskom kazalištu lutaka, ali i na filmu i to u Marjuči ili smrt, Čovik i arhitektura, kao i u TV seriji, popularnoj 80- ih godina, ali danas, Velo misto. Iako je Miljenko Smoje za nju pisao ulogu Kate morala ga je odbiti jer nije željela napustiti Split na šest mjeseci s obzirom da se serija snimala na raznim lokacijama, a najviše u Zagrebu. Nudili su joj se razni poznati glazbeni i glumački manageri, ali ih je redom sve odbila. Razlog je uvijek bio isti, njena neizmjerna ljubav prema obitelji i Splitu.
Motiv za pisanje stihova onda i danas uvijek joj je ljubav kao neiscrpna tema, a ako ona i ne postoji, priznaje, izmislit će je. Prvu pjesmu je napisala sa samo 15. godina. Zvala se Kiša. Bila je napisana za mladića koji je često sjedio u restoranu ispod njenog prozora u Matošićevoj ulici. No, zanimljivo je da kada je pisala pjesmu doista je padala kiša, ali zgodnog mladića nije bilo u restoranu.
Za života je bila toliko uspješna da su je dvije vrlo poznate osobe sa umjetničke scene zamolile da malo "zakoči" kako ne bi svojim talentom ugrožavala druge s obzirom da je, kako su napisali kritičari, evidentno odskakala od drugih.
Od Queena da duhovnih stihova
Njene pjesme su pjevale ikone estrade Tereza Kesovija, Meri Cetinić, Zorica Kondža, Ivo Pattiera, Alen Vitasović, Ljiljana Nikolovska, Radojka Šverko, Boris Novković, Kemal Monteno, Vinko Coce, Bomba, Dean Dvornik, KUD Filip Dević, Klapa Sveti Florijan i Bravo band. Sada piše pjesmu za Josipu Lisac. Trenutno je skoncentrirana i na omiljeni festival Melodije hrvatskog juga u Opuzenu.
Vlasnica je brojnih nagrada. Napisala je više od 250 evidentiranih pjesama, no napravila ih je ukupno oko 600 iako ih nije sve prijavila. Zanimljivo je kako posljednjih 30 godina ne prođe niti jedan dan, a da, kao poznata rokerica, ne sluša svog najdražeg pjevača Freddie Mercuryja koji joj uljepšava svaki dan. Sluša ona povremeno i Arethu Franklin, Davida Bowiea, Michaela Jacksona, Stevie Wondera, Whitney Houston i druge iz te zlatne generacije.
Otkriva nam da ne zna ništa voziti, niti role, biciklu, automobil jer dok je bila mlađa majka i otac joj nisu dali voziti se kako ne bi slomila nešto. Svakog dana i dalje sklada i piše prelijepe stihove o ljubavi. Na našu radost. I ne samo te već i duhovne stihove i kompozicije kao zahvalu Isusu Kristu jer je uvjerena da joj je upravo on dao sve talente koje ima.
ZAPISI I SJEĆANJA GORANA PELAIĆA (77) – Helena Papić: Ljubavne pjesme s nostalgičnim prizvukom…
