Izmjene zakona o prostornom uređenju i o ugostiteljskoj djelatnosti bit će u četvrtak na Vladi, pri čemu Ministarstvo turizma i sporta smatra da mobilne kućice nisu građevine.
Za razliku od Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ministarstvo turizma smatra da mobilne kućice nisu građevine nego mobilne jedinice za privremeni smještaj koje će se moći smještati 25 metara od obale.
Uoči početka kongresa hrvatskog kampinga, Tonči Glavina je najavio da će izmjene Zakona o prostornom uređenju i Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti zajedno s pripadajućim pravilnicima biti u četvrtak na Vladinom dnevnom redu.
Rekao je da je Ministarstvo zauzelo konačan stav prema kojemu mobilne kućice nisu građevine, nego mobilne jedinice za privremeni smještaj koje će se moći smještati u prostoru 25 metara od obalne linije, piše Morski HR.
Deset godina za prilagodbu
Svi kampovi koji ne budu usklađeni s novim zakonima i pravilnicima dobit će, tvrdi Glavina, rok od deset godina za prilagodbu zakonskim i podzakonskim aktima vezanim uz to što jest, a što nije mobilna kućica i gdje može biti smještena.
"Dosad smo pod krinkom mobilnih kućica i to u pojasu koji trebamo najviše štititi, imali nekakve montažne građevine jer su se iskorištavali pravni vakuumi", rekao je ministar turizma.
Podsjetimo, Ministarstvo prostornoga uređenja djelomično je prihvatilo komentare iz javnog savjetovanja o novom Zakonu o prostornom uređenju.
Dva članka izazvala su brojne prijepore i podijelila struku, a odlučeno je da članak 67. ostaje isti, dok se djelomično mijenja članak 68. Te odluke donose ustupak luksuznim hotelijerima i oštriji okvir za kampove.
Mobilne kućice više nisu "siva zona" već postaju građevine s pravnim posljedicama. Turističke zone, pak, više nisu "slobodan teritorij apartmanizacije", već prema pojašnjenju ministarstva, postaju uređene cjeline s jednim upraviteljem, prenosi Večernji.
Kada je moguće etažiranje?
Nakon tjedana rasprava i više od 1700 komentara komentara, Ministarstvo je promijenilo članak 68, a novim tekstom jasno se propisuje nešto što nekima nije dobro sjelo - u zonama ugostiteljsko-turističke namjene nije dopušteno etažiranje, osim u onima visoke kategorije od pet zvjezdica u kojima najmanje 70 posto kapaciteta čini hotelski smještaj!
U takvim se zonama mogu etažirati vile i apartmani, ali tek nakon što hotel i središnji sadržaji dobiju uporabnu dozvolu. Zone moraju funkcionirati kao jedinstvena funkcionalna cjelina s centraliziranim modelom upravljanja i održavanja, a svaka prodaja vila ili apartmana uvjetovana je ugovorom kojim kupac upravljanje povjerava zajedničkom upravitelju.
"Ugovor sklopljen protivno odredbama ovoga članka je ništetan", stoji u novom zakonskom tekstu. Ministarstvo time pokušava zatvoriti vrata apartmanizaciji turističkih zona i praksama koje su, pod krinkom "resort hotela", stvarale privatne stanove na najatraktivnijim obalnim lokacijama.
Na to je još ranije upozoravao Damir Krešić, direktor Instituta za turizam: "Etažiranje u turističkim zonama paravan je za nekretninski biznis koji nema veze s turizmom".
Mobilne kućice i stop cementiranju
Manje popustljivosti Ministarstvo je pokazalo prema kampovima. U svom službenom odgovoru Ministarstvo navodi da pokretne ili mobilne kućice moraju biti tretirane kao građevine i da se uračunavaju u izgrađenost građevne čestice kampa.
Obrazloženje ovog? Pa stoji nekako ovako: "Definicija građevina ne podrazumijeva nužno da je ista čvrsto povezana s tlom, već građevina može biti i sklop s unutarnjim postrojenjem, što pokretne kućice (mobilehome), glamping kućice i glamping oprema bez sumnje jesu." Ministarstvo se poziva na Zakon o gradnji i presudu Visokog upravnog suda kojom je utvrđeno da je mobilna kućica – građevina.
Slijedom toga, Ministarstvo je odlučilo podići maksimalnu izgrađenost kampova s 10 na 30 posto, ali je istodobno naglasilo da se u taj postotak moraju uračunavati sve građevine unutar kampa, neovisno o tome jesu li prenosive ili čvrsto povezane s tlom. Samo "stvarna pokretna oprema", poput šatora i kamp-prikolica, ne ulazi u izgrađenost i može se postavljati na zelenim ili parkirališnim površinama, uz uvjet udaljenosti od najmanje 25 metara od mora.
Ovakvo tumačenje Ministarstvo obrazlaže potrebom da se zaustavi "cementiranje obale kroz objektivno trajno postavljene jedinice koje se vode kao privremene”.
Kamping sektor naravno nije zadovoljan pa uzvraća da država time "mijenja pravila igre" i udara po najodrživijem obliku turizma u Hrvatskoj. Direktor Kamping udruženja Hrvatske Veljko Ostojić upozorava: "Apsolutna zabrana postavljanja sadržaja u pojasu od 100 metara od mora nije razmjerna cilju zaštite prostora. Takvo ograničenje ozbiljno bi ugrozilo tržišnu konkurentnost hrvatskih kampova, koji su među najuspješnijima u Europi."
Dvije filozofije upravljanja obalom
Novi Zakon tako otkriva dvije suprotne filozofije upravljanja obalom:
- prema hotelima, država uvodi model centraliziranog vlasništva i upravljanja,
- prema kampovima nameće strogoću i tretira svaki objekt kao potencijalnu gradnju.
Struka je stoga podijeljena, dio arhitekata podržava Ministarstvo u želji da konačno jasno razdvoji "privremene” objekte od onih koji to samo glume, dok drugi upozoravaju da se pretjeranom rigidnošću može srušiti sektor koji zapošljava tisuće ljudi i održava zelene pojaseve obale.
