Povodom činjenice da je rujan međunarodni mjesec svijesti o prevenciji suicida, PROvox Radio Rijeke ugostio je političku i socijalnu epistemologinju, esejisticu, kolumnisticu i prevoditeljicu iz Rijeke Hanu Samaržiju.
Hana je preživjela pokušaj suicida, a u emisiji je problematizirala pretjeranu psihologizaciju zdravog spektra ljudskih osjećaja, različita iskustva teške kliničke depresije, psihijatrijske trendove i činjenici da naš život nikad uistinu nije samo naš, nego i život svih dragih ljudi kojima svijet činimo toplijim, boljim i sigurnijim.
- Mi se zapravo paralelno nosimo s dva problema - semantičkim obezvrijeđivanjem mentalnih bolesti, a s druge strane imamo psihologizaciju zdravih ljudskih osjećaja, govori Hana Samaržija.
- Ako netko proživljava težak period, osjeća tugu i kaže "ja sam depresivan", to je semantični krivo. Ti si tužan, prolaziš normalnu i zdravu ljudsku emociju. Ne želim generalizirati sebe na sve depresivce. Za mene je to od 13. godine kompletno odsustvo emocionalnog života.
- Između mene i svijeta postoji posrednik koji moj doticaj sa svijetom čini mnogo slabijim i neizravnijim, kao da postoji mutna staklena barijera i ja do svijeta ne dopirem izravno. Oni osjećaji koje bi svijet morao trigerirati - kod mene ne trigeriraju ništa, opisuje.
Depresija je nesposobnost da osjećaš, zapravo je ironično što mnogo ljudi priželjkuje neku vrstu otpornosti i ne reakciju jer misle da je to cool. A zapravo to obogalji čovjeka. Ako ti nisi sposoban zavoljeti osobu vrijednu ljubavi jer ti je suštinski svejedno, a ni gubitke ne percipiraš kao gubitke, nego imas stoički stav, to te obogalji.
Osobno nisam dobila kapljicu serotonina od svoje 14. godine, ali sam motivirana za raditi. Golem je broj depresivaca lišen dopamina, i postoji ta stereotipna slika depresivca koji leži u krevetu. To jest stereotip, ali to također doista dotiče zbilju mnogih depresivaca, govori Hana.
- Društvo mi itekako vraća, Rijeka i Zagreb nudi čitav spektar prekrasnih ljudi koji su nijansirani, inteligentni i sposobni shvatiti da možda nećeš biti uvijek emocionalan prisutan na način na koji oni to mogu. Ono što shvatiš s iskustvom pokušaja samoubojstva, tvoj život nije samo tvoj život. Nemam ništa za reći onima koji imaju suicidalne misli što bi vas učinilo manje suicidalnima. To su kompulzivne misli, ponekad jednostavno želiš da prestane jer je dosadno. Ali onda shvatiš. Da si nekim ljudima sidro u životu, kao što i ja imam osobe koje mi pružaju ljubav i sigurnost. I shvatiš da zbog toga, što bi tim ljudima oduzeo njihovo sidro, moj život nije samo moj, zaključuje Hana Samaržija.
