Veseli se Majko Božja puna milosti.
Veseli se, i raduj se, rajska svjetlosti,
Jer si noćas porodila,
Svojim mlijekom zadojila
Boga malahna…’
Uvodni su ovo stihovi omiljene božićne pjesme, a blagdansko vrijeme nezamislivo je bez božićnih pjesama. Naime, božićni običaji dio su hrvatske tradicije, a dio te tradicije su i božićne pjesme. Običaji kojima vjernički puk iščekuje rođenje Gospodinovo u cetinskom kraju su vrlo slični ili isti kao u većem dijelu Hrvatske. Prije Božića, vrijeme je priprave, koje traje oko mjesec dana od početka Došašča kada nas obuzmu osjećaji iščekivanja i nade. Uz slavlje Božića razvili su se brojni običaji, kite se božićni borovi ili jelke. Dan prije Božića, odnosno na Badnjak, se odlazi na misu polnoćku, pjevaju se božićne pjesme i običaj je darivanja, javlja Ferata.
Nekako prevladava činjenica kako su najpoznatije hrvatske božićne pjesme zapravo nastale kao narodne, pučke, bez potpisa autora stihova. Njihovo postojanje i starost bilježi se stotinu i više godina, ali ima i onih novijih izvedbi. Ne treba puno govoriti kako se u božićnim pjesmaricama slažu poznate ‘Narodi nam se kralj nebeski’, ‘U sve vrime’, ‘Svim na zemlji’, ‘Radujte se narodi’, i slične.
Međutim, u našoj Hrvatskoj postoje osobe, glazbenici, ljudi iz crkve koji istražuju te pjesme, kada su i gdje nastale, imaju li ime autora. Upravo stihovi božićne pjesme ‘Veseli se majko Božja’ zapisani na početku ovoga teksta vode nas do ishodišta odakle je potekla u tu božićnu besmrtnost kada je pjesma u pitanju. To je mjesto u Gospinu gradu, u Sinju. Razgovarajući prije nekoliko dana sa Sinjankom na zagrebačkoj adresi prof.dr.sc. Hanom Breko Kustura o nagradi koju je primila za svoj znanstveni rad, dotaknuli smo se njene knjige ‘Glazba povijesnih hrvatskih zemalja u srednjemu vijeku’ koja je nedavno izašla iz tiska. Uz to krenuo je razgovor o Božiću, pa tako i pjesmama. Prvo što je dr Breko Kustura naglasila bilo je jedno pojašnjenje. Malo tko zna da je pjesma nastala u Sinju i da je autor teksta za pjesmu ‘Veseli se majko Božja’ zapravo poznati franjevac fra Petar Knežević.
‘Fra Petar rodio se 1701. godine na Kapitulu u blizini Knina. Djetinjsto i mladost provodi u Splitu. Godine 1720. stupa u franjevački red na otočiću Visovcu. Filozofiju i teologiju pohađa u Šibeniku. Što se tiče glazbenog usavršavanja postoje zapisi da je bio u Italiji. Nakon završenih nauka vršio je različite službe u Provinciji. Ono što je potrebno naglasiti je činjenica kako je fra Petar najveći dio svoga svećeničkog i redovničkog života proveo je u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske kao učitelj i upravitelj crkvenog pjevanja. Uglazbio je i priredio za svetište Čudotvorne Gospe Sinjske mnogo tekstova. Fra Petar je preminuo 1768. u Sinju gdje je sahranjen’, istaknula je dr Hana Breko Kustura, naglašavajući kako je fra Petar bio veliki štovatelj Majke Božje, Čudotvorne Gospe Sinjske.
Njoj je posvetio zbirku Pisme duhovne razlike, s ukupno sedam pjesama, nastalih mahom u prigodi blagdana Velike Gospe. Isto tako tu su njegova velika djela i najpoznatija ‘Muka Gospodina našega Isukrsta i Plač Matere njegove’, koja se još i danas pjeva u gotovo svim krajevima Lijepe naše. Zanimljiv je njegov život s teškom sljepoćom. Medicina nije pomogla pa se on molitvom obratio Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i povratila mu je vid, pa u jednoj pjesmi on piše
Ja sam slatka Majko moja,
Slipac kog je ruka tvoja
Milodarno ozdravila
I vid oku povratila.
Postoje mnoge dobre, drage i lijepe pjesme, ali nekako ova ‘Veseli se majko Božja’ meni je najdraža. Nije samo to zbog toga što je fra Petar napisao tekst što se zna nego je upravo onako pjevna i uistinu lijepa. Što se tiče glazbe za pjesmu to nije sigurno je li fra Petar autor, ali teksta je’, istaknula je Breko Kustura, dodajući kako je sve o fra Petru lijepo zapisano u velikom književnom djelu:
‘Fra Mirko Marić, Hrvojka Mihanović Salopek i moja malenkost priredili smo prije pet godina knjigu ‘Fra Petar Knežević. Gospin pjesnik i glazbenik’, a izdavači su Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja / Ogranak Matice hrvatske u Sinju. Gledajući s stručne, znanstvene strane to je jedno veliko kapitalno djelo koje govori tko je bio fra Petar Knežević. Tu su sva njegova djela, posebno obrađena tematika vezana za Sinj i njegovu Gospu. Zato mi je uistinu želja da se javnosti još jedno istakne kako ova prelijepa božićna pjesma nije narodna, nego ona ima svoga autora, a to je fra Petar Knežević’, istaknula je za Feratu Hana Breko Kustura.
Svakako treba podsjetiti kako se u samostanu na Visovcu čuva jedan zbornik u kojem je njegovih šesnaest koralnih misa i nekoliko drugih skladbi. Sinjski samostan čuva njegova dva kantuala. Prvi sadrži 21 jednoglasnu misu, a drugi osam dvoglasnih misa, nekoliko manjih skladbi i jednu misu na hrvatskom jeziku, Misa u hrvatski jezik.
