Na današnji dan 1984. godine Hajduk je odigrao jedan od svojih najvećih europskih dvoboja ikad
Prije 41 godinu Hajduk je odigrao jedan od svojih najvećih europskih dvoboja. Nakon pobjede u Splitu od 2:1, na londonskom White Hart Laneu Hajdukovci su golom Hazarda iz slobodnog udarca u 7. minuti eliminirani pred samo finale tadašnjeg Kupa UEFA.
No, idemo opet malo vremeplovom sjećanja.
Hajduk je te sezone, u tada jakom Kupu UEFA, nakon što je prošao rumunjsku Universitateu, mađarski Honvéd, niški Radnički i Spartu iz Praga, došao do polufinala. Važno je napomenuti da su po tadašnjim pravilima u Kupu prvaka igrali samo prvaci europskih zemalja, pa je tu mogla zalutati i koja slabija momčad, dok su u Kup UEFA išle po tri, čak četiri momčadi iz najjačih europskih liga, a konkurencija je bila stvarno brutalna.
Hajduk je između Nottingham Foresta i Anderlechta izvukao londonski Tottenham.
Onda su se mediji raspisali...
Da, dragi čitatelji, u tom smo društvu bili, Split je gorio i stvarno smo bili možda nikad bliže osvajanju europskog trofeja. Te sam godine počeo po Torcidi. Po Splitu i medijima krenule su priče o dolasku strašnih engleskih hooligana, koji su taman u to vrijeme počeli sijati strah po Europi, što će godinu dana kasnije, nažalost, rezultirati teškom tragedijom na Heyselu, nakon koje će britanska premijerka Margaret Thatcher donijeti rigorozne zakone, a nakon kojih će engleski hooligani postati mirni kao bubice.
Mi smo tada još bili "ale aleaši", malo smo ipak njegovali mediteranski stil navijanja, tako da nam je najavljeni dolazak engleskih navijača u Split bio itekako zanimljiv. Onda su se mediji raspisali da će biti smješteni u Sinju i Trogiru, kao da ih se drži dalje od grada i eventualnih nereda, a i da se na južnoj tribini Poljuda grade posebne rešetke za opasne hooligane. Englezi su na kraju došli kao agencijski gosti, većinom ozbiljniji ljudi, samo je par navijača nešto izvodilo po pljusku na zapadnoj tribini koji je tog dana zapljusnuo Split.
I baš na današnji dan, 11. travnja 1984., došao je Tottenham predvođen Archibaldom i Robertsom. Šverceri su danima ranije pokupovali karte, pa ih pred utakmicu nudili po cijeni, pa čak i ispod cijene. Što zbog toga, što zbog kiše koja je padala čitav dan kao iz kabla (govorilo se: "englesko vrijeme, odgovarat će Englezima"), Poljud i nije bio skroz pun, ali je na Sjeveru bila strašna atmosfera.
"Split mi je ostao u najdivnijem sjećanju"
Utakmica se igrala u 20 sati u noćnom europskom terminu, išao sam s prijateljima Dinom Baldasarijem i Ćamilom, obukao Frankovu Lewis jeans jaketu, da djelujem malo "stranski" i navijački. (Spitfireice će doći tek kasnije u urbanu navijačku modu, jesmo ih se nanosali po "Yachtu" i "Hollywoodu").
U Splitu zbog ozljede, a kasnije i u Londonu, nije mogao igrati Zlatko Vujović, tada naš jedan od najboljih napadača u Europi. Po običaju u velikim europskim utakmicama, hladan tuš na samom početku: jedanaesterac za goste i 1:0 za Engleze. Čak je naš tada veliki vratar Zoran Simović, po autoru ovog teksta možda i najbolji kojeg je gledao, obranio taj penal, a gol su nam dali nakon "odbijanca".
Nazvali smo Zorana Simovića, veza nam je bio prijatelj mu i kum Sina Brzović, susjed mi s Meja i legenda splitskog malog baluna, drago mu je bilo.
"Sina je moj 'brat', Split mi je ostao u najdivnijem sjećanju, pratim Hajduk preko Arene, dobar je golman Lučić. Volio sam živjeti u Splitu, dobio sam bio i stan na Splitu 3, predivnom kvartu, došli smo Pešić i ja 1980., trbuhom za kruhom, još sam u kontaktu s puno prijatelja, nedavno sam i dres Galatasaraya poslao u Split. Dočekali su me Biće Mladinić i Pere Nadoveza, to su bili 'šjorovi', to su bila gospoda, nisu oni bili 'glumci' kao ovi današnji treneri koji šetaju uz aut-liniju, ali kad bi oni s klupe ustali, mi bismo se na terenu preispitivali tko je nešto pogriješio. Sjećam se da bi nam pokojni Biće govorio 'Svi ste vi nogometaši, al meni trebaju igrači' - u Splitu smo Tottenhamu trebali dati tri, četiri gola, dominirali smo čitavu utakmicu, imali smo ih", kazao je Simović.
Naš legendarni Ivan Gudelj nesretno je igrao rukom u kaznenom prostoru, sudac je pokazao na bijelu točku, autor ovog teksta gledao je to iz blizine sa sjevernog stajanja.
"Dali su nam gol tek iz trećeg pokušaja, obranio sam penal, pa udarac, tek iz trećeg pokušaja me matirao Falco. A legendarni Mladen Delić vikao je 'offside!' Nije bilo offsidea, Rožić je bio iza mene."
Naš kapetan Vedran Rožić, kao zadnja spona sa 'Zlatnom generacijom'. Rekao je nedavno veliki Baka Slišković: "Rožić je bio najinteligentniji obrambeni igrač u bivšoj ligi." Tog ljeta Rožić će otići u "Croatiu" Sydney i šokirati sve. Nije to bilo prihvatljivo bivšem režimu, a i o tome ćemo jednom.
Sjećanje na jednu veliku sezonu
I išlo se u London, optimistično, kako i priliči manirima velikog kluba, doduše hendikepirani bez ozlijeđenih Zlatka Vujovića i Sliškovića.
"Tada u Londonu, prvi put sam zaplakao nakon neke utakmice, ostao je žal, moglo se u finale, pa i do samog osvajanja Kupa UEFA-a." reći će nam Simović.
I imate na YouTubeu, strašnu igru Hajduka, Pere Nadoveze, u crveno-plavim dresovima na londonskom White Hart Laneu, odličnu utakmicu dao je Dževad Prekazi i mrtva šansa Dušana Pešića u zadnjim minutama.
"Žao mi je što te sezone nismo osvojili titulu, a bili smo i jesenski prvaci." Osvojen je kasnije Kup, u finalu protiv ljutog rivala Crvene Zvezde.
"Potpisao sam te sezone za Nottingham Forest, ali nisam mogao dobiti licencu za englesku ligu, na kraju su uzeli belgijskog reprezentativnog vratara Preud'hommea, htio me Sporting i još neki europski klubovi, a ja se vratio na pripreme s Hajdukom. Proradila je opet splitska veza pa me Tomislav Ivić preporučio u Galatasaray."
Podsjetili smo ga kako su se tada na vratima bijelih izmjenjivali Pudar i Simović.
"Pudar je bio moj cimer i prijatelj, znao sam da je on šest godina mlađi i perspektiva kluba, nije bilo konkurencije među nama, nego kolegijalnost i istinsko prijateljstvo", kazao je.
Ta sezona i taj veliki uspjeh čak je u splitskim sportskim kuloarima proglašena neuspješnom jer se mislilo da se moglo više, pa je na Poljudu došlo i do smjene trenera.
U jeku Domovinskog rata, Hajduk predvođen Štimcem, Gogijem Vučevićem...
Slijedio je Euro u Francuskoj?
"Bio sam tada prvi golman reprezentacije bivše države, ali bilo je tu svašta, prodalo se tu pet, šest igrača, recimo Luku Peruzovića, tada jednog od najboljih europskih obrambenih igrača s kojim su izborene kvalifikacije, nisu ni vodili na Euro."
Eto, bilo je to jedno sjećanje na jednu veliku sezonu, kada smo u Londonu bili bolji od Tottenhama, i kad smo bili blizu napraviti nešto veliko. I uvijek nas je nekako pratio taj Tottenham, još davne 1967. kad je generacija Vukčevića, Holcera, Nadoveze i Bukle Hlevnjaka izgubila 4:3, ali pokazala što je splitski balun i pljeskom je ispraćena s travnjaka.
...Ili kad je u Linzu 1991. u jeku Domovinskog rata, Hajduk predvođen Štimcem, Gogijem Vučevićem, Koznikuom, Mornarom, eurogolom Marija Novakovića pobijedio Engleze s 1:0.
