Iako su se posljednjih dana aktualizirali dolasci u kojima prednjači posao s Varaždinom i krilnim napadačem Micheleom Šegom, Hajdukov prijelazni rok je do sada obilježen čišćenjem svlačionice i ugovora koji su bespotrebno opterećivali blagajnu.
Benrahou i Dajaku očito su više bili fokusirani na život izvan terena nego na onaj nogometni, a s takvim stavim im niti nije mjesto u ekipi Gennara Gattusa koji im je ljetos dao drugu priliku, ali su je oni brzo prokockali, prenose Sportske novosti.
Marokanac se ispuhao
Za Dajakua se spominjao interes Schalkea, a teško je za očekivati da bi Bijeli nešto na taj račun mogli uprihoditi. Slična je i situacija s Marokancem Benrahouom za kojeg baš i nema interesa, a njegova je epizoda u Hajduku svakako završila. Već par dana je na izlaznim vratima i povremeni reprezentativac Maroka Fahd Moufi, koji ide prema domovini. Na Poljud je 2023. došao s etiketom ponajboljeg beka portugalske lige, a tog ljeta je za njega bio zainteresiran i Burnley koji je tada ušao u Premier ligu. Igrao je Moufi pod Ivanom Lekom i predstavljao granitnu snagu na boku, ali kako je vrijeme odmicalo, kao da se Marokanac ispuhao. Pod Gattusom je potpuno izgubio status, završio u drugom planu pa je stoga jasno da nije mogao biti odveć zadovoljan.
Njemački Kosovar Dajaku te dvojica Marokanaca tako više nisu dijelom svlačionice Hajduka u kojoj je sada vrlo zanimljiva situacija sa stranim igračima. Standardan je, praktički, jedino Bjelokošćanin Ismael Diallo oko kojeg je bilo najviše upitnika. Upitnici su i oko gambijskog reprezentativca Abdoulieja Sanyanga, iako je, ako je suditi po videozapisima, odradio sjajne individualne pripreme za klupske pripreme iz čega bi mogao profitirati i Hajduk.
Amerikanac Rokas Pukštas je u izlogu, ali nikako da ostvari transfer. On također pod Gattusom nije uhvatio kontinuitet pa trenutačno ima ulogu rotacijskog igrača jer su se Talijanu u međuvremenu dokazali neki drugi veznjaci poput Anthonyja Kalika koji nosi australsku zastavu, ali njega ni po čemu ne smatramo strancem. Makedonac Trajkovski također je u drugom planu, a kako mu na ljeto istječe ugovor, vjerojatno bi bilo poželjno da se i njemu pronađe neka nova destinacija.
Vrijedna spoznaja
Hajduk je često posljednjih sezona imao probleme stranaca upitne kvalitete, a oni bi u pravilu morali donijeti boljitak što na Poljudu nije bio slučaj. Za neke igrače se ipak može reći da su imali utjecaj na igru i konkretnu statistiku, a Hajduku su na kraju krajeva donijeli i neke novce.
Prvi nam je na pameti Jean Kouassi koji je na Poljud stigao kao mladić, a kasnije se otisnuo u Kinu za milijunsku odštetu. Francka Ohandzu je Goran Vučević doveo iz Sesveta i to je bilo pravo čudo jer je Kamerunac nemilice tresao mreže ostalih prvoligaša, ali zbog konstantnih ozljeda nije ispunio svoj puni potencijal.
Ohandza je igrao u eri Brazilca Jeffersona te Ganca Ahmeda Saida. Bio je tu i Gambijac Hamza Barry te Ukrajinac Svatok pa i Gustavo Carbonieri. Španjolac Maganto odavno je zaboravljen, a pozitivan primjer je, recimo, Brazilac Jairo koji je bio nositelj kvalitete toga vremena. Eduok je dočekan kao spasitelj, ali više je bio izvan terena nego na njemu te se teško bilo riješiti njegovog velikog ugovora.
Današnji Hajduk s odlaskom trojca Moufi, Benrahou i Dajaku u svlačionici ima tek četiri čistokrvna strana igrača, ako ne računamo Kalika, Sigura i Lučića koji imaju dvojna državljanstva, a to je znatno manja količina od one prijašnjih sezona. Kada igrač čini razliku na terenu niti jedna druga stavka nije važna, ali na Poljudu je generalno obitavalo više prolaznih epizodista, žargonski rečeno, “sa strane”. Danas su ipak nositelji kvalitete domaći igrači i to je doista vrijedna spoznaja.
