Hrvatska reprezentativna jedinica, 25 godišnji Ivo Grbić, trenutačno uživa u najsjajnijim trenucima nogometne karijere. Ove je jeseni dobio povjerenje izbornika Zlatka Dalića i prvi je put stao na vrata Vatrenih. Odlično mu ove sezone ide i u francuskom Lilleu.
"Jest, evo Bogu hvala stvarno se sve dobro posložilo u klubu i reprezentaciji, u Atleticu pa u Lilleu i stvarno mogu reći 'hvala Bogu' na predivnoj godini, zaželio bih sljedeću identičnu, još bolju i zdraviju“, rekao je golman Lillea Ivo Grbić za Dnevnik Nove TV.
Sve se poklopilo
Karijeru je započeo u Hajduku, gdje je za prvu i drugu momčad nastupio ukupno 28 puta. Put ga je zatim odveo u Lokomotivu, a kasnije je po njega stigao veliki Atletico. Tamo se uz Jana Oblaka nije baš naigrao pa je posudba u aktualnog francuskog prvaka bila prava odluka.
"Nisam dobio puno prilike u prošloj sezoni, bili smo prvaci , ali mislim da sam doista pogodio s Lilleom i za mene je najvažnije da igram, imam 25 godina i mislim da moja karijera ide u pravom smjeru i da ću još puno toga pokazati u klubu i reprezentaciji.“
Prati HNL ludilo i uživam
Iako je u Francuskoj i koncentriran na svoj golmanski posao, ono što posebno prati je super zanimljivi HNL.
"Pratim HNL ludilo i uživam. Najviše pratim moj Hajduk i bivši klub Lokomotivu , ali stvarno sve momčadi su jake ove sezone i stvarno je užitak svima nama pratit HNL. Volio bih da Hajduk osvoji sve i nadam se da će tako i biti, jer stvarno imamo odličnu momčad i uz još par pojačanja da će to biti baš ta sezona.“
A Marko Livaja kao i kod ostalih navijača Hajduka i kod Grbića izaziva samo divljenje.
"Svaka mu čast, samo mu mogu zahvalit šta je došao u Hajduk. Svi mi hajdukovci samo možemo zahvalit šta je ostao u Hajduku i užitak ga je gledati, svaki njegov potez, svaku njegovu utakmicu.
Hrvatska može ponoviti Rusiju u Kataru
Nakon Hajduka i domaćeg prvenstva, za kraj se Ivo osvrnuo i na nastup Vatrenih u Kataru iduće zime, javlja Nova TV.
"Hrvatska može puno u Kataru isto ka šta je bilo u Rusiji, utakmicu po utakmicu i onda kad krene ona naša euforija sve je moguće.“
Baš kao i u nogometnom životu Ive Grbića.
