Prošli tjedan je u sustavu edozvola zabilježeno izdavanje građevinske dozvole za stambenu zgradu u Kotorskoj ulici u Splitu koja bi, ako se jednom izgradi, trebala udomiti hrvatske branitelje i njihove obitelji prema odredbama posebnog zakona. Dakle, radi se o socijalnom stanovanju.
Ovaj akt je izazvao naročitu pozornost na društvenim mrežama jer je izdavanje bilo neobično dugo. Naročito neobično dugo kad se usporedi s vremenom čekanja za izdavanje dozvole za Villu Rosinu, za Mijićevu zgradu na Mejama, Small Mall… Za konkretan projekt je izdavana građevinska dozvola opunomoćenici Grad Splita, arhitektici Mariani Bucat iz Arhitektonskog kolektiva. Arhitektica Bucat je za Dalmaciju Danas opisala ukratko kako je tekao ovaj upravni postupak.
Čekanje ovjere
„Raniji gradonačelnik je ugovor potpisao 2. 2. 2022. godine, a zahtjev za izdavanje građevinske dozvole je predan dana 20. 6. 2022. godine. Dakle, zahtjev je predan prije više od tri godine. Zahtjev je predan bez jednog bitnog dijela. Taj bitan dio se sastojao u tome da susjedi međašnici geodetu moraju ovjeriti međe parcele. Jedan od susjeda je Grad Split. Sve je bilo dovršeno, pa računajući da će Grad sam sebi ovjeriti međe, da se ne dangubi, predali smo zahtjev. Kad je referentica izdala prvi zaključak o dopuni, mi smo dopunili projekt, ali smo je isto tako obavijestili da je propustila uočiti da nedostaje ovaj važan dio, pa da bi bilo dobro da se ipak pričeka s izdavanjem. Međutim, očigledno se nešto misteriozno događalo s tom ovjerom međa kad se na ovjeru čekalo mjesecima.
Neću duljiti o raznim peripetijama u toj komunikaciji, to je više za kakav kafkijanski roman.
Nismo dugo imali nikakvih vijesti o predmetu. Onda se na sjednici Gradskog vijeća 16. 11. 2023. godine ovaj projekt pojavio kao tema u rebalansu proračuna. Vijećnica HGS-a Lidija Bekavac je jedina bila zainteresirana za temu pa je upitala o čemu se radi. Na to pitanje joj je tadašnji pročelnik Teo Vojković doslovno rekao da postoje neki nepredviđeni imovinsko – pravni problemi. Dabome, mi u Arhitektonskom kolektivu smo prvi put čuli o tim problemima. Jesmo ih naslućivali, ali Vojković nas nije decidirano o tome obavijestio. Mi smo za njih saznali slučajno, zahvaljujući vijećnici Bekavac.
"Nesuvisla prijava"
Sljedeće ljeto me je Bojan Ivošević prijavio stegovnom sudu Hrvatske komore arhitekata jer je on smatrao da je projekt nepotpun i da smo naplatili posao koji nismo napravili. Točno je da smo izdali račun, služba ga je provjerila, utvrdila je da je isporučeno sve što je bilo ugovoreno i taj račun je Grad platio, tako da je prijava potpuno nesuvisla.
Zatim je novi uređujući službenik, jer je ona ranija službenica u međuvremenu dala otkaz, i nažalost nije jedina – nevjerojatan broj ljudi je otišao iz službe, nakon još jedne dopune odbio zahtjev za izdavanje dozvole, u bitnome radi toga što je na nekoliko listova nedostajao logo tvrtke. Ja sam se žalila Ministarstvu, Ministarstvo je uvažilo žalbu i vratilo predmet na ponovno postupanje.
Moj je dojam da je ovakvo postupanje izravna posljedica upravne neukosti, a možda i osvetoljubivosti, koje mene ne iznenađuje kad je prema meni, ali me iznenađuje kad se ima u vidu socijalne posljedice koje takvo postupanje ima, a to je da četiri obitelji čekaju stan preko tri godine.
Mi smo već počeli raditi izvedbeni projekt i nastojat ćemo što prije to završiti kako bi Grad mogao krenuti u javnu nabavu za izvođača.“
