Da je puni pogodak što je HBS ostavio aktivnim završni turnir najbolje četiri ekipe u raffa boćanju, u odnosu na ostale boćarske specijalnosti gdje završnog turnira više nema, pokazala je i ovogodišnja završnica. Sve četiri plasirane ekipe su u Omiš stigle po titulu.
U prvom polufinalu su se sastali BK Gorčina i BK Naklice. Drugorangirana i trećerangirana ekipa iz regularnog dijela sezone. Gorčina je u meč ušla kao blagi favorit s obzirom na najbolje izbalansiran roster kojim raspolaže legendarni Ante Tonći Jurjević, u kojem nema slabosti kad vam igraju Luka Žure, Tonći Jerić, Mateo Jurčević i Ivica Mikas. Međutim, BK Naklice, s ove godine odličnim Ivanom Čorićem i po nekim mišljenjima najboljim raffa boćarom kod nas Matom Paveškovićem, koji se priključio netom prije završnice, su Gorčini pružili zaista neizvjestan meč. Trojku je Gorčina iz 7:9 pretvorila u 12:9.
Nakon toga je Žure u pojedincu "okrenuo" Čorića sa 5:7 u 8:7, da bi u preciznom izbijanju također odlučila jedna boća (Jerić 10 – Pavešković 8). Naklicama su nedostajali Tomo Jerković i Duje Pirić, što znači da je sraz ova dva dugogodišnja rivala tradicionalno "troznak" i neizvjesnost nije nikakvo iznenađenje. Minute je iskoristila i Ana Juginović zbog čega će benefit ponovno imati reprezentacija Hrvatske.
Drugo polufinale je ponudilo ljepoticu sezone. BK Pržina i BK Tugare su odigrali istinski klasik. Tugare su slavile u trojci. Tamo je neizvjesnost razbio jedan hitac u bulina za velike punte Tugara. Hrvoje Dotur je u pojedincu klasično odigrao prvih 16 boća za vodstvo 9:1, da bi nakon toga tu prednost i održao (10:7) za izjednačenje. Nakon njih je Siniša Stipić s 28 hitaca u preciznom izbijanju bio na rubu svjetskog rekorda, čime je vratio Tugare u prednost, koju je Pržina ponovno okrenula pobjedama u paru klasično i pojedincu klasično.
U tom paru je Pržina okrenula 2:8 zaostatak za 10:8 pobjedu. Potez utakmice je pripao Denisu Pupiću. On je naime imao zadnju boću u ruci u čitavoj utakmici para klasično i za pobjedu u tom paru je trebao pogoditi boću koju je dovaljao Mirko Božić. Da je Pupić promašio Pržina bi ispala.
U balotama bi rekli: "Još je traže po Cetini". Božiću se u odlučujućem pojedincu suprotstavio Zoran Nasić, koji je tvrdom igrom slavio sa 7:4 u puntima za ukupno slavlje Pržine, koja je tako ostvarila tri pobjede unutar utakmice, prema dvije pobjede Tugara. Ipak, za spomenuti je svakako i situaciju na 6:4 prednosti za Nasića, kada je u zadnjoj ruci Mirko Božić izveo maestralan potez. Zadnjom boćom je “poništio” bulina pogotkom iz zraka i tako produžio napetost. Ruka se morala ponavljati, a nakon prave drame, kakvu mogu ponuditi samo balote, Nasić je Turjačane odveo u finale.
Spomenimo da su Tugare regularni dio lige bile prve, da bi sezonu nakon playoffa okončale kao trećeplasirane. Osim Božića, koji svake godine napreduje krupnim koracima i Stipića, koji je jako blizu razini iz 2015.godine, kada je dominirao balotama u Dalmaciji, veliki napredak u igri su ostvarili kapetan momčadi Josip Bulić i prvak u momčadskim igrama Marin Petričević. Bulić je u Italiju išao korigirati tehniku, što se osjetilo u igri na završnom turniru te se očekuje da će iduća sezona biti njegova najbolja, dok je popularni "Kota" valjački i psihološki superioran igrač i nedvojbeno otkriće sezone. Prostora za napredak tu ima još poprilično i ovo je momčad pod povećalom za vrijeme pred nama.
Veliko finale
Gorčina i Pržina su tako stigle do finala prve hrvatske raffa lige 2023. Nasić je jako dobro postavio utakmicu i sastavio trojku te Dotura i sebe stavio u poziciju da odlučuju utakmicu. Ipak, potpuno raspoloženi Luka Žure i Mate Jurčević uz uvijek prisutan doprinos Tonća Jerića i Ivice Mikasa odnose pobjedu u četiri igre, dok je Pržina slavila u jednoj igri. Gorčina je otvorila pobjedama u trojci i pojedincu, da bi Dotur vratio neizvjesnost slavljem u preciznom izbijanju. Ipak, neizvjesnost je kratko trajala jer je par Žure/Jurčević bio neumoljiv, čime je Gorčina osvojila četvrtu uzastopnu titulu prvaka.
Finale jest bilo lišeno neizvjesnosti u većem dijelu, ali oba polufinala je odlučila jedna boća, što je već postala tradicija. Da bi igrač bio spreman parirati najboljim svjetskim igračima iz raffa Serie A, utakmice polufinala i finala raffa lige koje su one visokih tehničkih i psiholoških zahtjeva, mora biti spreman odigrati na visokom nivou. Stoga, bez obzira na infrastrukturu "kakva jest", trenutak kada će Hrvatska uzeti prvo svjetsko ili europsko raffa zlato je sve bliže.
